Tko vlada, a tko upravlja Zagrebom?

Ako u Google ukucate "gazda Zagreba" svemoćna tražilica vam neće ponuditi odgovora. Tek će vas obavijestiti tko to nije. A Milan Bandić nikada nije bio pravi gazda Zagreba u izvornom obujmu tog pojma.

Ako Zagreb i ima samo jednog gazdu, onda taj gazda živi u Kulmerovim dvorima, a ne na Peščenici ma koliko god da taj stan imao kvadrata. Ali, ako i nije bio gazda u pravom smislu te riječi, Milan Bandić je bio moćan upravitelj glavnog grada koji je više manje sve zadovoljavao. Više gazdu, manje građane.

I kao u svakom pravom vlastelinstvu, dok je gazda bio zadovoljan, narod je bio sretan, a upravitelj bogato nagrađen. Ako u ničem drugom, barem u mandatima i svime što sa time ide.

Ali kako svaki upravitelj, ako to predugo ostane, jednom pomisli da je veći i od samog gazde ta ga pomisao obično dovede do kraja karijere.

Prvo se Milan Bandić suprostavio gazdi svoje stranke i iz tog sukoba može samo pamtiti da je osvojio rekordan postotak glasova, ali u susjednoj državi. Bandić je htio Hrvatsku, a plebiscitarno je dobio Bosnu i Hercegovinu.

No, nije Bandić prije dvije godine izgubio samo izbore. Izgubio je on mnogo više. Ne bi li uopće bio kandidat SDP-a za gradonačelnika, što je smatrao prvim korakom u troskoku do Pantovčaka, odrekao se na zahtjev Zorana Milanovića Slobodana Ljubičića Kikaša.

-Nakon toliko godina samo mi je hladno rekao da moram otići. Ni na oproštajni ručak ili večeru nismo otišli. A ja sam toliko toga učinio za njega. Da nije bilo mene, on nikada ne bi postao gradonačelnik - žalio se Kikaš još dugo nakon što je otišao svima koji su ga htjeli slušati. A mnogi su ga poslušali i dobro zapamtili što je rekao. 

No, nije Bandiću najveći problem stara hrvatska navada da gorčina rađa pokajnike ili krunske svjedoke. Njemu je najveća opasnost što je sve od Kikaševih riječi došlo do gazde Kulmerovih dvora. Jer, čim je dobio vritnjak od Bandića, Kikaš je dobio ured u Ciboninom tornju, nekoliko katova ispod Ivica Todorića.

Čovjek koji smatra da ga je Bandić iznevjerio i da mu je ostao puno toga dužan brzo se našao u poziciji da stavlja bubice u uho ljudima koji mogu odlučiti o Bandićevoj sudbini. 

Iako, ne može se reći. Pomagao je Kikaš iz Tornja Bandiću na predsjedničkim izborima, ali nesebičnije nego prije, pomagao je i drugima. Donacije su na kraju bile pravilno raspoređene - proporcionalno rezultatima.

Nije se Kikaš u Tornju bavio samo humanitarnim radom. Bavio se on prvenstveno, što bi se modernim jezikom reklo, organizacijom evenata.  Primjerice, na jedan okrugli stol sa dva sudionika doveo je i Zorana Milanovića. Jesu li gazde Hrvatske izmijenile pokoju i o upravitelju Zagreba, ne zna se.

Zna se samo da Milan Bandić neće više biti maneken za energetska pića. I da Kikaš misli kako je Jelena Pavičić Vukičević odlična zamjenica gradonačelnika. I da joj je šef kabineta Zorana Milanovića Tomislav Saucha na Skupštini otvoreno poručio da pazi kako se ponaša jer bi se " mogla prije nego što misli naći u situaciji da zamijeni Milana Bandića".

Saucha i Kikaš su ponešto upućeniji od nas oko toga što bi Bandića moglo snaći, ali ih očito ne brine tko će u toj situaciji Zagrebom upravljati. Ionako su Bandiću već dodijelili skrbnika u liku predsjednika Gradske Skupštine. Prije je to bio Boris Šprem, a od veljače će to biti Davor Bernardić. Iako je Bernardić nestrpljiv i htio bi Zagrebom upravljati direktnije, bez Bandića i kao nemoćnog posrednika, ta mu se želja vjerojatno neće ispuniti.

Novom gazdi Hrvatske i vječnom gazdi Zagreba i trojednog tržišta Srbije, Hrvatske, a uskoro i Slovenije ne odgovaraju neki tamo skupi izbori tek toliko da bi se zadovoljila puka demokratska forma. Valja štedjeti za širenja na druga tržišta, odnosno još nezauzete gradove i županije.

A o novom upravitelju Zagreba će se odlučivati tek 2013. godine. I što bi rekli entuzijasti, o njemu će odlučiti građani.