Autor: Tomislav Galović AUTOR Tomislav Galović
Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje

5. PROSINCA 2011. 22:37h

Traži se ljepše lice HDZ-a!

Foto

Zagreb
5

Tekst

Jadranka Kosor ne zna dostojanstveno gubiti iako je teški politički poraz nešto na što je navikla. U porazima je krivnju uvijek tražila u drugima i zašto bi ovoga puta bilo drukčije.

A nije da joj fali izgovora.

Nije čestitala izbornu pobjedu Zoranu Milanoviću, ali nije niti on čestitao njima četiri godine prije. Nije ponudila ostavku na položaj predsjednice stranke zbog lošeg izbornog rezultata, ali nije to učinio ni Ivica Račan 2003. godine ni Zoran Milanović 2007. godine. Otići sa čela stranke nakon izbornog poraza uobičajena je europska praksa svuda osim u zemljama bivše Jugoslavije i bivšeg Sovjetskog saveza.

Teško je bilo očekivati da će demokratske standarde u jednu od dvije najveće hrvatske stranke 2011. godine uvesti baš Jadranka Kosor.  Pa nije ju demokracija dovela tu gdje je.  Ona će, kako stvari sada stoje, otići na jednak način na koji je i došla: voljom nekog drugoga.

Te volje u HDZ-u trenutno ima napretek. I puno prije predizborne noći, HDZ-ovi patrijarsi su se bacili u potragu za nasljednikom ili nasljednicom Jadranke Kosor. Znaju se i uvjeti natječaja: to treba biti netko nepotrošen, zgodan, mlad, šarmantan i uspješan u svom poslu. Ukratko, HDZ traži ljepše lice.

I ponudili su medijima već dva takva kandidata. Državni tajnik ministarstva vanjskih poslova Andrej Plenković i potpredsjednik Vlade za investicije Domagoj Ivan Milošević doimaju im se kao pravim rješenjima.  Već od ranije se nagađa da predsjedničke ambicije gaje i Tomislav Karamarko i Gordan Jandroković, ali njih dvojica trenutno vidaju rane zbog loših izbornih rezultata. Darko Milinović se već prije par mjeseci preporučio putem intervjua u Globusu, ali je od tada naglo zašutio iako su on i Božidar Kalmeta jedini pravi HDZ-ovi pobjednici ovih izbora.

Ne traže novog vođu samo HDZ-ovi čelnici. Neovisno o njima, to po prvi puta stidljivo čini i stranačka baza. Zaigrali se tako po Slavoniji i međudržavnim pozivima. Nekoliko ih je primila i Kolinda Grabar Kitarović. Navodno nije skroz nezainteresirana. No, kako je ona tek preuzela visoku dužnost u NATO savezu, teško da bi se odlučila na takvu avanturu bez puno jače i glasnije podrške. Barem od njene Rijeke.

I na kraju se vraćamo na početak. Ne predaje se u toj utrci ni Jadranka Kosor. Već je najavila da odustaje od promjene izbornih pravila.  Formula jedan član - jedan glas bila joj je privlačna samo dok je bila popularna. Sada je sklonija starim HDZ-ovim navadama i izborima po Šeksovim pravilima. Znači, prvo u izbore po lokalnim i mjesnim organizacijama kako bi se izabrali poslušni delegati. A zatim će ti delegati glasati onako kako su im rekli oni koji su ih za delegate i izabrali. I opet predsjednika HDZ-a biraju nevidljive ruke, a ako zatreba, uskočit će i zaštitari. I što se tu zapravo mijenja? Što vrijedi zgodno lice kada su gaće prazne? Kandidati moraju imati hrabrosti otvoreno iskazati svoje ambicije. I objaviti ih na vrijeme svim članovima HDZ-a, a ne samo nekima.

HDZ ne može postati istinski demokratska stranka dok god nemaju poštenih unutarstranačkih izbora. A oni ih nisu imali nikada. Franjo Tuđman si je protukandidate osobno birao, Sanaderu su izbore namjestila dva bivša osječka druga, a Jadranka Kosor je postavljena isključivom voljom čovjeka kojeg je kasnije zatvorila.

I nikako ona da shvati da je već tom sramotnom aklamacijom izgubila. Nedjeljni izbori su samo finale njihovog dvogodišnjeg moralnog poraza. No, je li što iz poraza naučilo 200 i nešto tisuća HDZ-ovih članova? Hoće li oni i dalje biti poslušne ovce svojih pastira?

Hoće li članovi HDZ-a ikad postati dovoljno važni svojim vođama pa da im glas jednako vrijedi kao i glas jednog Vladimira Šeksa? Ili će opet šutke pristati da im s vrha nametnu svog manekena?

A takav HDZ, ma tko god mu od pobrojanih bio postavljen, neće biti ništa ljepši. I takav HDZ Hrvatskoj zaista više ne treba. Demokraciju ne zaslužuje samo ljevica. Demokraciju dugo sanja i desnica. 

I Bog zna da su je zaslužili. Nakon 20 godina, zaslužili su stranku koji se ne boji otvorene demokratske utakmice. Zaslužili su političare koji ne bježe od sučeljavanja. Zaslužili su predsjednika koji se ne boji njihovih glasova.

Zaslužili su nekog s mudima. Pa bila to i žena!