U Zagrebu će iduće godine poskupiti sve osim zraka

Zagreb u novoj 2011. godini ne očekuju bolji dani. Teško pada u tjednu upućivanja dobrih želja biti pesimističan, ali, čemu gurati glavu u pijesak.

Ova godina bila je pripremna godina za naše takozvane političke elite, i kreatore sadašnjosti i budućnosti. Sve što su činili imalo je za cilj stvaranje polazišta za osvajanje što većeg broja mandata u Hrvatskom saboru u izborima koji nam dolaze u novoj godini. I, ta priprema išla je na uštrb Zagrepčanki i Zagrepčana, njihovog standarda i ukupne kvalitete življenja u glavnom gradu. Trgovina i demagogija cvjetale su cijele godine. Mjestima u Holdingu, upravi i podružnicama, kupovalo se bratstvo i jedinstvo Kukuriku koalicije.

Iz teškog oruđa ispaljivani su gromoglasni ćorci kojima se prijetilo Milanu Bandiću, a onda se topništvo povuklo na pričuvne položaje s Chaberllenovim ugovorom u rukama i snažnom drugarskom kritikom nesavjesnog Davora Bernardića. Gradonačelnik, oboružan lisičjim lukavstvom i realnim pogledom na svijet, predvidio je takav razvoj događaja, pa se i nije odveć trudio delati i djelima zadržati i opravdati naklonost koju su mu građani dali na zagrebačkim izborima.

Nedavno izglasovan proračun je, podučit će nas Bandić, produkt ukupnog stanja hrvatskog gospodarstva i globalne krize, no, istina je  da Gradsko poglavarstvo nije učinilo baš puno da, u okviru svojih mogućnosti, potakne i stvori uvjete za razvoj poduzetništva. Tisuće poslovnih prostora u gradu zjape prazni, a da smo ove godine, možda, imali jedan javni natječaj za zakup njih pet ili šest.

Priredba koja se još uvije kiti brendom Zagrebački velesajam i ove je godine iskazala vašarski mentalitet kakve bosanske kasabe, kao i sve druge priredbe koje u svojim ogromnim prostorima organizira jedna od naj nesposobnijih Holdingovih podružnica, Velesajam.

Pročelnik za gospodarstvo, Ladislav Prežigalo, pokušava desetke milijune kuna koje se godišnje mogu sliti u gradsku kasu na ime najma DTK mreže Hrvatskom telekomu zamijeniti jednokratnom uplatom od par milijuna (!?) i Mudriniću pokloniti izvor izdašne zarade. Oporba u gradu, uglavnom, je upirala prst kritike u gradsku vladu i Zagrebački holding nastojeći na taj način braniti politiku Vlade i državnih poduzeća, iako se gradskoj i državnoj politici može naći pregršt sličnosti. Pozicija je odgovarala na isti način samo prstom okrenutim prema Trgu svetog Marka. Samo što nisu istakli transparent na skupštinskim tribinama: Svi smo mi isti.

Doduše, HNS ne želi biti kao drugi. Bivši Predsjednik Stjepan Mesić, i po njegovim riječima, budući gradonačelnički kandidat, drži da ne mora prijaviti porijeklo dva milijuna kuna koliko je platio svoje novo obiteljsko gnijezdo. Još veći prijezir prema interesu javnosti ima Alenka Košiša  Čičin Šain. Saborska mirovina, Holdingova plaća, razni odbori, vozači, kartice i druge privilegije plaćaju Zagrepčani, a ona im objesno poručuje da im je to i obveza jer neće ona valjda od zraka živjeti. Tako Zagrepčani plaćaju nju, visinske pripreme političkih stranaka, nove izborne avanture ekipe s Radićevog trga, izgradnju dvorana koje nisu njihove već Ingrine, Jelušićeve egzibicije u Ciboni, Mamićevo transparentno poslovanje u Dinamu...

Plaćaju Zagrepčani, a sljedeće godine će još više, jer sve će poskupjeti osim zraka od kojeg ni Alenka ne želi živjeti. U Zagrebu žive dva različita svijeta. Jedan, realan, sve siromašniji i opterećeniji, i drugi virtualni i dobro plaćen novcima iz realnog svijeta. Virtualni će zauzvrat iduće, izborne, godine obasut svoje siromašne platiše gomilom nerealnih obećanja. Graditi će kule i gradove, a ne mogu završiti ni Dinamov stadion. I, tako će, nova godina bit samo nastavak stare, a to znači, palac prema dolje.