Uz ovakav SDP Jadranka Kosor i Milan Bandić mogu mirno spavati!

Milan Bandić se može opustiti i posvetiti pripremama za parlamentarne izbore, a i Jadranki Kosor mogao bi se vratiti širi osmijeh na lice.

SDP se mjesecima žučno i agresivno grozio političkim suparnicima, zazivao izvanredne izbore u državi i Zagrebu i svakojakim trgovinama sklapao predizborne koalicije. Na ruku im je išla i ekonomska kriza, odnosno, nezadovoljstvo širih slojeva društva. Političku borbu za njih su vodili drugi, sindikati, facebookovci, građanske inicijative za grad..., a oni su s prstom u uhu zajedno s koalicijskim drugovima gledali kako im popularnost raste i osmjehuje im se izborna pobjeda.

 I, kako to obično biva počeli čerečiti zeca kojega još na ražnju nema. Međutim, sindikati su se odlučili za pregovaranje s aktualnom vladom, facebookovci ispuhali, inicijative razočarale, branitelji podijelili i separirali, a kukuriku partneri pokraj zapaljene vatre i praznog ražnja, pregladnjeli i prevelikih apetita počeli gristi jedni druge. Pobjedničke predizborne ankete se pokazuju učinkovitim sredstvom za neutralizaciju hrvatske oporbene scene. One su se pokazale pogubnima za Zorana Milanovića na prošlim parlamentarnim izborima, i naslućuju sličan rasplet i na nadolazećim. U nedostatku svježih istraživanja SDP-ovci su ovih dana putem interesnih medijskih servisa ponudili svoju robu.

Neki to zovu spiniranjem, ali se, ustvari, radi o običnim podvalama koje služe za obračun sa suparnicima, ali i s onima u vlastitim strankama. Rekli bi, donedavno, da je diferencijacija u tijeku. Zapravo je koalicijski borbeni raspored u neredu. Slavko Linić i Riječko krilo je u defanzivi pred Tomislavom Karamarkom, Radimir Čačić bi , ponovo, Zagreb mijenjao Varaždinom, premijerka više ne dozvoljava Vesni Pusić da koristi EU mikrofone, Ivan Jakovčić pokušava zauzdati opravdano revoltiranog Damira Kajina, Boris Šprem podvaljuje mladom Davoru Bernardiću u želji da on postane gradonačelnik ako Bandiću s neba padne tramvaj na glavu, Silvano Hrelja više nije siguran da se dobro svrstao, a zapovjednik političko-strastvene akcije „Izbori 2011“ , Zoran Milanović, polako svlači prerano obučenu maršalsku odoru.

Može li on uopće staviti po kontrolu podivljale ambicije i apetite u svojoj stranci i kod svojih koalicijskih partnera? Grad Zagreb koji je trebao biti njegov ogledni primjer kako misli upravljati državom postaje njegov najveći minus i noćna mora. Zagrebački holding je taoc neprincipijelne međustranačke trgovine, a danak plaćaju Zagrepčani. Pokušaji da se svi grijesi svale na Milana Bandića su propali, a ovaj manirom iskusnog igrača sve češće ulazi pod njihov koš i zakucava.

 Izgubi li Milanović samo dio, inače SDP-u naklonjenog, biračkog tijela u Zagrebu izgubio je parlamentarne izbore, a to se može dogoditi. Upravo ono što je gotovo kompletni saziv Gradske skupštine pokušao prikazati kao najveće Bandićeve mane ovaj bi mogao iskazati kao svoju prednost i povući kritičan broj biračkih glasova. Pokušali su ga difamirati kao bešćutnog i urbanocidnog i, po svemu sudeći, pogriješili u strategiji. I dalje se u Zagrebu, kolokvijalno, novčane pomoći umirovljenicima nazivaju Bandićevim penzijama, tramvaji Bandićevim tramvajima, Bundek Bandekom, a urbana gerila osvojila je Hoto centar na Cvijetnom trgu.

Što je Milanović ponudio u Zagrebu? A bio je u Zagrebu i gradski zastupnik. Statistika ga je razgolitila: Na Gradskoj Skupštini se pojavio osam puta. Nijedan prijedlog nije dao. Nijedno pitanje nije postavio. Nije htio nijednom raspravljati. Niti jednom nije replicirao. Krivih navoda niti jednog nije čuo. 

Jednom riječju: Ništa.