Vozači nudili šlepanje, ulje, a ako treba, i guranje

Nervoza na ulicama Zagreba i bezobzirno ponašanje pojedinih sudionika u prometu potaknuli su nas da provjerimo kakvi smo doista vozači, jesmo li solidarni i koliko smo spremi vremena izdvojiti za one koji su se našli u nevolji.

Htjeli su i šlepati

Kvar smo dakako simulirali, i to na vrlo prometnoj Ulici grada Vukovara. Naš pokvareni crveni Clio smjestili smo, sve po propisima, na desni trak, upalili četiri žmigavca, postavili trokut i započeli "kuknjavu".

Za to vrijeme fotoreporter se skrio u grmlju čekajući da se zaustave vozači.

Samo nekoliko minuta nakon što sam prvi put digao ruku kako bih zamolio nekoga za pomoć, zaustavio se bijeli Punto.

– Što je bilo? Trebaš pomoć? – upitala su dvojica muškaraca.

– Ili je nešto s motorom ili kotač blokira. Samo se ugasio – odgovorio sam.

Dečki su izašli, pregledali gume, osovinu, motor... Ponudili su se čak i da pozovu prijatelja koji bi auto za sitnu naknadu prevezao do autoradionice. No, jedan od njih pokušao je upaliti auto i morao sam, htio-ne htio, krenuti.

No, ne daleko, ponovno smo postavili "neispravan" automobil, a u pola sata u Vukovarskoj su se, u vrijeme najveće gužve, zaustavila čak tri vozača, pa i jedan motorist. Svi su oni bili spremni pomoći, šlepati,

Motor, ulje, gume...

Drugo mjesto na kojem smo pola sata tražili pomoć bilo je ugibalište kod HAK-a u Aveniji Dubrovnik. I ondje su zagrebački vozači pokazali solidarnost, i to neočekivano brzo.

Vozač crvenog Kadeta prihvatio se posla i pregledao motor, provjerio razinu ulja, no više od toga, unatoč dobroj volji, nije znao.

– Ja vam imam stari auto. Ne razumijem se u ovu novu tehnologiju, žao mi je – kazao je i muškarac. No, kada ni i drugi vozač iz crne Alfe nije uspio riješiti zagonetku oko kvara, pomoć je ponudio čak i slučajni prolaznik. On je, pak, ustanovio kako se motor pregrijao.

Svih sedam vozača koji su se zaustavili i potrudili pružiti nam pomoć usred velegrada položili su najvažniji ispit u životu – test ljudskosti.