Autor: Nataša Zečević AUTOR Nataša Zečević
Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje

15. LIPNJA 2013. 03:25h

Za Bernardića jedini krivac za izborni poraz u Zagrebu- vrh SDP-a

Foto

Zagreb
7

Tekst

Ako je suditi prema zaključcima Predsjedništva zagrebačke organizacije SDP-a, glavni krivci za poraz te stranke u Zagrebu, kao i neosvajanje mjesta gradonačelnika su vrh SDP-a i Zoran Milanović. Naime, na sjednici Predsjedništva održanoj u četvrtak navečer, usvojeni su zaključci u kojima se obrazlažu razlozi gubitka izbora. No, nisu usvojeni jednoglasno- 24 glasa je bilo ZA, njih 7 PROTIV.

Tako je usvojeno kako je razlog poraza i to što Bandiću nije oduzet legitimitet, što se nije odbio proračun 2010. godine, ali se nije ni tražio referendum o povjerenju 2011. godine. Uz to, razlog je i što Davor Bernardić, predsjednik zagrebačkog SDP-a nije ostao kandidat za gradonačelnika, iako ga je gradska baza podržala. No, nije dobio podršku središnjice pa je za kandidata izabran ministar zdravlja Rajko Ostojić. A to je nešto, smatraju zagrebački SDP-ovci, što je zbunilo birače i imalo negativan utjecaj u javnosti. Razlog je i loša komunikacijska strategija, kao i to da lista za Skupštinu nije bila prepoznata u javnosti. Također, greška je bila i oduzimanje Holdinga iz ruku gradonačelnika Bandića i stavljanje pod okrilje SDP-a. Loš utjecaj je imala i situacija na nacionalnoj razini, kao i anonimne izjave po medijima.

No, krenimo redom.

Kad je riječ o neoduzimanju legitimiteta Bandiću kao i prihvaćanju gradskog proračuna u 2010. godini, činjenica je da je Bernardić, s nekolicinom suradnika, bio protiv prihvaćanja proračuna. Činjenica je da je Bernardić tada htio 'silom' izazvati prijevremene izbore u Zagrebu. Naime, nekoliko dana prije 'sporne' sjednice Skupštine Grada Zagreba na kojoj je prihvaćen proračun, bilo je dogovoreno kako će ga SDP podržati. No, prije sjednice bilo je jasno kako Bernardić proračunu podršku neće dati (prodružili su mu se Martina Jović i Zvane Brumnić koji su i sada uspjeli ući u Skupštinu). Spor je bio oko cijena vrtića i cenzus, što je na kraju rezultiralo samo frustracijama roditelja koji nisu znali koliko će ih koštati gradski vrtići kad mališani krenu u njih na jesen. Tada je zaključeno kako SDP-u prijevremeni izbori (redovni su bili održani 2009. godine), ne bi donijeli ništa dobrog, odnosno da ne bi promijenili omjer u korist te stranke naspram Milana Bandića jer bi se održali izbori samo za Skupštinu. Ali ne i za gradonačelnika. No, s obzirom da je Skupština (nakon što je prihvatila Bandićev proračun), odlučila kako model plaćanja vrtića neće ići po Bandićevom modelu (socijalnom cenzusu), nego za sve isto, bez obzira na primanja, Bernardić je želio iskoristiti tu mogućnost za raspisivanje referenduma o povjerenju gradonačelniku. I tada je procijenjeno kako SDP u tome ne bi uspio, a Bernardić to prihvatio.

Oduzimanje Holdinga iz ruku Bandića i predavanje u ruke SDP-a bila je kardinalna greška koju u tom trenutku SDP-ovci nisu bili niti svjesni. Bilo im je bitno samo uzeti tu 'igračku' iz Bandićevih ruku, ne razmišljajući o posljedicama. A da je to bila kardinalna greška, nekoliko je razloga. Sama ideja da gradonačelnik (tko god da on bio) nema kontrolu nad ključnom tvrtkom u gradu koja je zadužena za komunalije, infrastrukturu i sve potrebno za funkcioniranje grada je nonsens. Uz to, oduzimanjem Holdinga Bandiću, SDP-ovci su na sebe preuzeli i sve dugove te tvrtke, nefunkcioniranje sustava, ali su dobili i priliku za- zbrinjavanje 'podobnih'. Koju su obilato iskoristili. Ipak, Bernardić se nije previše bunio ni rogoborio- posebno kad je postao predsjednik Skupštine tog društva. Iako su u SDP-u bili svjesni da sustav ne funkcionira da Ivo Čović nije dobar na mjestu predsjednika Uprave, nitko ga nije smijenio. Pa ni Bernardić koji je sve to znao.

'Smjena' Bernardića sa mjesta gradonačelničkog kandidata i instaliranje Rajka Ostojića na to mjesto sasvim sigurno nije bio pozitivan događaj, posebno zbog načina na koji je to izvedeno. Po okriljem izmišljanja kako ankete pokazuju da je Ostojić bolji kandidat od Bernardića (iako je razlika između dva SDP-ovca u srazu protiv Bandića bila minimalna), vrh stranke se odlučio za ministra zdravlja. Nejasan je i danas razlog takvog postupka posebno jer je i tada bilo jasno da, koga god da je SDP postavio za kandidata, ne bi uspio protiv Milana Bandića. Razlika je, već i prije početka kampanje, bila velika tako da je teško govoriti o tome da je to nešto što je zbunilo birače. Prije bi se reklo da je birače 'zbunila' mlakost i defetizam zagrebačkog SDP-a.

Sasvim sigurno je da lista za Skupštinu nije bila prepoznata u javnosti. I tu se može naći nekoliko razloga- od toga da su na listi nepoznati ljudi pa do toga da, iako nepoznati, mogli su postati barem malo poznatiji građanima. Kad je riječ o listi, vrh stranke sa sastavljanjem liste (vjerojatno po prvi puta u političkoj povijesti Zagreba), nije imao nikakve veze- listu je sastavljao Bernardić i zagrebački SDP.

Na kraju, kad je riječ o zaključku kako je na loš izborni rezultat utjecaj imala i loša situacija na nacionalnoj razini, u zagrebačkom SDP-u bi se trebali podsjetiti Splita, Siska, Vukovara... To bi trebalo biti dovoljno.

Kad se ukupno sagleda lista zaključaka zagrebačkog Predsjedništva SDP-a, stječe se dojam kao da se radilo o sjednici predsjedništva u dječjem vrtiću nego o sjednici odraslih ljudi koji bi trebali sutra zastupati interese građana u Skupštini. Što će nam zastupnici ili političari kojima su krivi svi drugi osim njih samih? Jer, iako je, kako se navodi, usvojeno da SDP Zagreba ne bježi od odgovornosti, 'problematično' je da se, u zaključcima, ne navodi koja je to odgovornost SDP-a Zagreb. Poslušnost? Hvala, ali takvih smo se političara nagledali.