Zagrebački zastupnici ne vole planiranje - to im samo stvara obveze

Većinu međunarodnih simpozija, konferencija, kongresa i sličnih skupova koji su organizirani na temu urbanog razvoja metropola odlikuje isti nazivnik, omogućiti stanovnicima zadovoljavajuću kvalitetu življenja i u potpunosti izgraditi ekološku svijest.

Planovi europskih i svjetskih metropola dugoročno predviđaju otvaranje novih tvrtki i zapošljavanje radno sposobnog stanovništva, izgradnju novih stambenih jedinica te pratećih sadržaja poput škola i vrtića, izgradnje prometnica, organiziranje i modernizaciju javnog prijevoza, prilagođavanje i implementaciju novih tehnologija, prije svih informatičko telekomunikacijskih, razvijanje športskih, rekreacijskih, kulturnih, zabavnih sadržaja... Dakle, svi potrebni planovi i aktivnosti za život jednog velikoga grada prilagođavaju se temeljnim zahtjevima njihovih stanovnika.

Što to praktično znači? Svaki stanovnik ima pravo na rad, na stan, na najoptimalnije prometovanje u svome gradu, te pravo da u svoje slobodno vrijeme, zajedno s obitelji, odabere sadržaj prema vlastitim afinitetima, ima pristup zelenilu, po mogućnosti i vodi, ima pravo na zdravu prehranu i nezagađeni okoliš. Površno gledajući zaključili bi da se Zagreb razvija poput europskih metroplola. No, tomu nije tako. Možemo pobrojati za vrijeme Bandićevog mandata puno projekata koji daju smisla životu u našem gradu, ali sve je to daleko od planske vizije grada, već plod iznenadnih ideja, izvanrednih okolnosti, ispunjavanja jednokratnih populističkih zahtjeva, i pogodovanja interesnom kapitalu. Potvrđuju to i nedavno otvoreni „kapitalci“ poput Muzeja suvremene umjetnosti, Arene i Sopnice, jedan godinama silovan i politiziran, drugi politiziran, osvanuo preko noći, upitne cijene, uvjeta građenja i budućnosti, treći politiziran, upitne cijene građenja i smisla da se gradi na postojećoj lokaciji, a takvih je još, samo, manjeg medijskog sjaja. Uskomešala se Gradska skupština radi građenja nove ceste u Jankomiru.

Te, tko i zašto poklanja zemljište za gradnju, te, što grad vraća zauzvrat i slično. Nitko nije upitao, zašto gradimo u Jankomiru, a još nismo riješili goruće prometnice, produženje Šarengradske, i produženje Baštijanove? Zbog ove potonje stanovnici, gdje je predviđena trasa gradnje, već su tri desetljeća robovi pat pozicije jer njihove kuće grad još ne želi otkupiti, a ne dozvoljava im bilo kakvu gradnju ili dogradnju. Je li Milan Bandić isključivi krivac za neplanski razvoj i izgradnju grada? Nije. Jednaku krivnju nose i gradski zastupnici svojom šutnjom ili sterilnom galamom. Bivša predsjednica Skupštine, Tatjana Holjevac uspjela je progurati skupštinske odluke o Izradi Zagreb plana po uzoru na pozitivna svjetska iskustva, kao i formiranje Odbora za kontrolu koji je mogao pratiti realizaciju skupštinskih zaključaka, ali realizaciju istih opstruirali su i pozicija i opozicija jer to nije bio njihov prijedlog. Morana Paliković Gruden ismijavala je Holjevčin prijedlog da članovi Odbora za kontrolu ne budu zastupnici već zaslužni pojedinci ovjenčani Nagradom Grada Zagreba. Morana se sarkastično pitala da neće valjda Janica Kostelić kontrolirati Gradsku upravu. Janicu je obezvrijeđivala, a prigrlila zastupnicu Vesnu Majhen koja je primila direktorsku plaću u Autobusnom kolodvoru, a nije dolazila na posao.

SDP-ovci tada još čvrsto rukicama uz Bandićeve skute izglasavali su odluke s figama u džepovima. HSP-ovci nudili protuprijedloge za koje su znali da neće proći. Zagrebački zastupnici, ustvari, ne vole planiranje jer im ono stvara obveze provedbe, termine i nadzor. Oni su skloniji ispraznom politiziranju i produkciji SF ideja. Jedino što vole planirati su političke zamke i destrukciju oponenata. Kao, na primjer, s cijenom vrtića. Boris Šprem inzistira da se u sve uključe i zainteresirane udruge kao tobožnji glas javnosti. No, da im je doista stalo znati što misle o određivanju vrtićke cijene i modelima naplate oni koji ju i plaćaju trebali su samo podijeliti upitnike roditeljima kada djecu dovedu u vrtić. To traje jedan dan. Drugi dan prebroje odgovore i imaju mišljenje i većinski stav. No, tada bi završile beskonačne rasprave i osnivanje raznih povjerenstava za gubljenje vremena. Planiranje grada njima nije važno jer onemogućava da kažu da imaju plan ako dođu na vlast. A kada i ako dođu, plan će se zaboraviti, i prigrliti stihija jer je skuplja i mutnija. Planiranje opstrukcije i destrukcije političkih suparnika je jedino važno. Toliko važno da je Boris Šprem psovao mater stranačkim kolegama i prijetio strašnim partijskim sudom jer su bili preblizu Bandićeve platforme. A građani? Oni su svakog drugog dana, između drugih, i na postajama zvanim, Zagrebački holding, i Ured gradonačelnika. Pa, neka ne planiraju i dalje.