Zoran Milanović - krivi čovjek na krivom mjestu u krivo vrijeme

Možda bi u neka druga vremena ili u nekoj drugoj zemlji Zoran Milanović bio solidan premijer. Možda bi negdje drugdje Milanović bio dobro riješenje, ali na mjestu na kojem se sada nalazi on polako, ali sigurno postaje najveći problem Hrvatske.

Zemlja je u recesiji, njeni stanovnici u depresiji, a od Vlade i premijera ni riječi utjehe kad već ne nude izlaza i kad im manjka ideja.

Ne treba se zavaravati. Prostora za optimizam doista nema previše. Hrvatska tek ulazi u pravu recesiju i ona će vjerojatno biti duža i dublja nego što je to itko (osim uvijek pesimističnog Slavka Kulića) mogao i očekivati.

Gospodarska kriza u Hrvatskoj traje već četiri godine, ali s njenim uzrocima se nitko nije pozabavio niti ih pokušao riješiti. Hrvatsko gospodarstvo je imalo rak koji je dosada saniran samo tabletama protiv bolova.

Bolest je samo manje boljela, ali nije nestala nego se širila i postajala zloćudnija. Za to Milanović nije kriv. Ali očito nije ni sposoban da nas iz te situacije izvuče.

Na izborima je tvrdio da ima plan. Sada znamo da je plan 21 bila tek izborna obmana 21. stoljeća.

Obmana je jedino u čemu je Zoran Milanović dokazano dobar. Kada treba ocrniti neposlušne članove stranke, previše samožive ministre ili popularniju konkurenciju s Pantovčaka, Milanović je nevjerojatno efikasan. I pri tome će uvijek paziti da krivnja padne na svakoga osim na njega.

Ocrni, zavadi i vladaj jedina je ideologija i politička vodilja Zorana Milanovića. Ništa u njegovom ponašanju zadnjih šest mjeseci ne sugerira da njega išta osim vlasti zanima. Dolazak na vlast je ujedno i jedina iskrena rečenica iz plana 21.

 Naravno da vlast zanima sve političare, ali većina njih ima neku ideju što bi napravili ako na vlast dođu. Osim prema vlasti, većina političara pokazuje i ambicije da mijenja stvari.

Ako Zoran Milanović i ima takvih ambicija, sebično ih čuva za sebe. Osim očite želje da bude premijer, mi ne znamo za njegove druge aspiracije.

Kao što je predsjednik SDP-a, on bi vrlo lako mogao biti i predsjednik HDZ-a. Nikada nije iskazao nijedan politički stav koji bi ga diskvalificirao od pripadanja bilo kojoj političkoj opciji.

Iako voli glumiti demokrata, u vlastitoj stranci demokraciju je ubio. Preživljavaju podobni, a miču se sposobni. Nema boljeg dokaza od sadašnje uprave Zagrebačkog holdinga. Uvjerljivo najgora tvrtka u Hrvatskoj već zadnje dvije godine kadrovski je ekipirana isključivo po željama Zorana Milanovića i njegovih poslušnika. Ali, naravno da je odgovornost prebačena na Davora Bernardića.

Milanović voli vlast, ali ne voli odgovornost. To prepušta lokalnim ljudima ili svojim potpredsjednicima.

Manje Slavku Liniću, a više Radimiru Čačiću koji je u preuzimanju te odgovornosti otišao toliko daleko da je pokazao i dosada nepoznatu mazohističku crtu svog karaktera ( sadistička je već prije uočena).

Pipi već šest mjeseci vrijeđa sve u Hrvatskoj koje može uvrijediti i pritom sebe nudi kao jedino rješenje u zemlji gdje su svi drugi samo problemi.  Milanović mu je povjerovao i njemu sve prepustio - osim vlasti.

A bez vlasti, Čačić je obični galamdžija. No, koliko god grub, bešćutan i bahat bio, Čačić je Milanoviću ovih šest mjeseci bio neprocjenjiv.

On je svojom galamom prikrivao činjenicu da imamo premijera koji je vlast dobio, ali ne zna što bi s njom radio, osim što bi je što dulje zadržao. Imamo premijera o kojem najmanje znamo od svih premijera koje smo imali. Mi smo valjda jedina zemlja na svijetu koja nikada nije vidjela ni djecu šefa države. Premijer se skriva u svom kabinetu i mi mu možemo samo na riječ vjerovati kada kaže da u tom kabinetu on nešto i radi osim što pročita sve hrvatske i strane novine. Zdravo za gotovo bi trebali uzeti i njegovo poštenje iako ne znamo ni od kuda mu gotovina za prvi stan kojeg je kupio bez kredita.

Danas i službeno znamo da je u Hrvatskoj rececija, a umjesto barem naznake riješenja premijer cinično konstatira "da je to to" i da " bi on volio da je bolje". 

Imamo premijera bez ideje i bez vizije koji ama baš ništa u ovoj zemlji nije promijenio od kada je na vlast došao osim što je  latinske poslovice zamijenio pučkim poštapalicama. I time jasnije od ičega dao do znanja što zapravo misli o biračima svoje zemlje.

A ti birači su znali donositi, nema sumnje, i gorih odluka od izbora Zorana Milanovića za premijera. Ali, vremena su bila bolja. I greške su se plaćale jeftinije.