Dvije Marije proslavile stoti rođendan: Obje živjele skromnim životom

- Zdrava sam, kako ne bih bila, cijeli dan samo sjedim i čekam da netko dođe. Ništa me ne boli, samo čujem ledenicu u sebi, rekla je Marija Perović, rođena Pulja, čestitarima koji su se danas okupili na proslavi njezina 100. rođendana u obiteljskoj kući u zadarskim Arbanasima.

Rodila je sedmero djece i jedina se u susjedstvu može pohvaliti da su joj sva djeca i danas živa. Slobodna Marija, Anđelo, Aurora, Umberto, Ecio, Niko i Cecilija doputovali su s različitih krajeva svijeta kako bi majci čestitali rođendan i poželjeli joj još puno godina u miru i zdravlju.

- Da smo svi ovdje, bilo bi nas 65, kaže Anđelo, umirovljeni kuhar, koji od 20. godine živi u Americi. S još dvojicom braće pobjegao je iz bivše države jer nije htio ići u vojsku. Braća žive u Francuskoj, jedna sestra u Njemačkoj, jedna u Srbiji, a dvoje ih je u Hrvatskoj. Gospođa Marija rođena je u Ždrelcu na otoku Pašmanu, udala se u 30. godini u Arbanase, prvo dijete rodila u 32., a zadnje u 44. godini. Danas ima 14 unučadi i 18 praunučadi.

- Uvijek je bila zdrava, mršava, bavila se kućom i djecom. Obrađivala je veliki vrt i svaki dan povrće prodavala na maloj tržnici na Relji. Bila je šutljiva i puno je molila, za razliku od tate koji je bio mnogo življi i veseliji i svi smo mislili da će je nadživjeti, a, eto, mama je udovica već 22 godine, prisjeća se najstarija kćerka Slobodna Marija Kinnle koja živi u Njemačkoj i nekoliko puta godišnje dolazi majci i najmlađem bratu Niki koji skrbi o njoj.

- Još do prije tri godine svaki je dan heklala i čitala. Nikad nije bolovala, uvijek je jela kuhano s puno voća i povrća. Sigurno nikad nije pojela fast-food! Tako je i danas, samo više ne čita nego sluša radio. Televiziju ne voli, kaže da od svih onih slika ima ružne misli, priča najmlađi sin Niko čiji je istoimeni sin punih 95 godina mlađi od svoje bake.

Dodaje da mama i dalje puno moli, a jednom tjedno posjećuje je župnik i gospođa Marija uvijek mu kaže neku molitvu kojih se više nitko u Arbanasima ne sjeća.

- Župnik je obećao da će sve mamine molitve snimiti i objaviti na CD-u kako bi se sačuvao taj dio narodne baštine, kaže Niko i dodaje da će to biti novi povod za veliko obiteljsko okupljanje i slavlje.

A rijetko je kada u sisačkom Domu za starije i nemoćne bilo veselo kao ove subote. U čast nastarije korisnice doma Marije Krčelić, koja upravo slavi stoti rođendan, iz doma se čula i pjesma zbora, i tamburice sisačkih Goranovaca i zvuk sisačke Limene glazbe.

A vedra, vitalna i duhovita Marija, koja već 20 godina živi u domu, zajedno je sa svojim zborašima zapjevala rođendansku pjesmu. Na obećanje muških članova zbora da će joj opet pjevati, duhovito odgovara: "Ak' nebute mreli". U rezanju velike rođendanske torte pomogle su joj četitarke sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić Merzel i ravnateljica doma Ružica Čakširan.

Na mnoge upite u čemu je tajna dugog života, jubilarka rođena u pokupskom Vratečku, odgovara da treba živjeti skromno i mirno, nikomu ne činiti zlo. Prijatelji u domu kažu kako je ova stogodišnjakinja, koja je već tri desetljeća udovica, vrlo organizirana i vrijedna. Voli slušati tamburašku glazbu, pjevati i gledati televiziju. Vjeruje da ju je dugim životom nagradio dragi Bog, kojem se obraća svako jutro moleći krunicu. Budući da je noge izdaju, žao joj je što više neće moći na hodočašće u Mariju Bistricu.

- Moji najmiliji me drže na životu, sin i njegova obitelj. Uvek smo se voljeli i slagali. Iako smo skromno i teško živeli, život mi je bio ispunjen. I ovdje mi je lepo, bolje neg doma, tu sam se navčila. Jako sam zadovoljna, samo mi je žal što više ne mogu otići na plac - kaže gospođa Mara, pomalo zbunjena velikom pažnjom kojom je okružena ovih dana.