Eksperiment Scole - dokaz o postojanju duhova?

´Eksperiment Scole´ je jedini pravi dokaz o postojanju duhova, kažu stručnjaci. Što se to stvarno zbilo tamo da je uzdrmalo skeptike?

U prošlom članku pisali smo o paranormalnim pojavama, točnije duhovima koji su prisutni među nama. Naš sugovornik, alternativni liječnik Drago Plečko, objasnio nam je podrobnije ovaj fenomen koji je mnogim ljudima još neshvatljiv, a većini ipak odbojan.

No, bez obzira na skeptike, postoje brojni dokazi da takve pojave postoje. Svjedočanstva ljudi, razni audio i video zapisi te neobjašnjene pojave i zbivanja, dovoljan su nam povod da posumnjamo da tu ipak ima nečega osim puke mašte.

Ne znamo je li za negiranje ovakvih tema zaslužan utjecaj Crkve jer, kako ste mogli pročitati u prošloj temi, Crkva odbacuje bilo kakve mogućnosti o postajanju duhova.

Radi li se tu možda o strahu od nepoznatog, opet ne znamo, no mi smo odlučili malo pobliže istražiti ovu temu i približiti je čitateljima koji imaju afinitete prema takvim temama.

Stoga, ove nedjelje ćemo nastojati otkriti što je taj famozni 'Experiment Scole', koji je Plečko prethodno spominjao, a koji je, prema stručnjacima u tom području, jedini pravi dokaz o postojanju duhova ili entiteta s kojima se susrećemo i o kojim pišemo.

Ova tema nije ništa novo, dapače, već su se i ranije pokušavale razjasniti i dokazati ovakve pojave, no bez uspjeha. Poznati su i brojni pokušaji dokazivanja ovog fenomena s početka prošlog stoljeća, kada su se nazivale 'spiritističkim seansama'.

Tada je tehnologija bila na samim počecima pa je bilo teže dobiti čvrst materijalni dokaz za takve tvrdnje, ali zato u ovo moderno doba smo potpomognuti raznim elektronskim i drugim pomagalima pomoću kojih možemo detaljnije i s većom preciznošću ustvrditi predmete istraživanja.

Istraživanje o postojanju duhova trajalo je pet godina

Priča o 'hvatanju duhova' počinje u Scoleu, malenom gradiću u britanskoj pokrajini Norfolk, koji je zahvaljujući eksperimentu koji je tamo proveden postao poznat diljem svijeta. Skupina istraživača i njihovih suradnika koji su se bavili proučavanjem paranormalnih 'psihičkih' pojava, predvođeni istraživačem Robinom i Sandra Foyem, odlučili su dokazati postojanje duhova.

U tu svrhu odabrali su jednu kuću u malom gradiću u čijem su se podrumu punih pet godina, točnije od 1993. do 1997. godine, odvijali razni pokusi i istraživanja. Tijekom tog vremena grupica istraživača održala je petstotinjak spiritističkih seansi tijekom kojih su zaključili da čovjek može nadživiti svoje tijelo.

Istraživači su imali namjeru zabilježiti svaki prikupljeni dokaz o javljanju s drugog svijeta na nosačima zvuka i filmu koji je cijelo vrijeme bio čuvan u drvenoj kutiji s lokotom s vanjske strane, dakle za vrijeme eksperimenta nikada nije upotrijebljena kamera.

Svi sudionici koji su provodili vrijeme u podrumu bili su konstantno u mrklom mraku, a oko ruku su nosili fluoroscentne narukvice kako bi bili sigurni da neće biti prijevara.

Nakon obavljenih ispitivanja i pregledavanjem snimljenog materijala, sudionici su otkrili nevjerojatne stvari koje su bile potpuno neobjašnjive.

Tako su na filmovima koji su cijelo vrijeme bili zaključani lokotom u drvenoj kutiji našli različite slike među kojima i pisca Conana Doyla, tvorca romana o Sherlocku Holmesu. Osim toga na brojnim slikama su se pojavili dijelovi Bhagavad Gite, hindusitičkih spisa te mnoge druge slike gradova, novinskih naslovnica i svjetova za koje se pretpostavlja da su obitavališta pokojnika koji su se javljali.

Fotografije, odnosno slike svjetova prikazani su paletom boja na kojim se povremeno vidi i lice osobe koja je umrla, a koje se vidi kao da je u nekakvom balončiću. Veliki dio materijala koji je prikupljen na seansama do današnjeg dana nije razjašnjen, no pretpostavlja se da se radi o paralelnim dimenzijama.

Možda najzanimljivija stvar koju su istraživači otkrili su brojne audio i filmske snimke slavnog izumitelja Thomasa Alve Edisona. Poznato je da je Edison imao neobičan način kojim bi dolazio do ideja za izume, a govori se da je znao sjediti u naslonjaču i držati željeznu kuglu u rukama.

Time se postupno dovodio u stanje između sna i jave, tzv. hipnagoško stanje u kojem je vidio razne izume. Ako bi zaspao, kugla bi mu ispala iz ruke i on bi se naglo probudio. Smatra se da je Edison uspio svladati ostanak u stanju za koje se smatra da je najkreativnije.

Osim slike njegovog lica, Edison je ne jednoj seansi na filmu ostavio nacrt uređaja baziranog na germaniju. Navodno je pomoću tog stroja moguće ostvariti kontakt sa svijetom mrtvih. Potpis koji je nađen pored nacrta je nesumnjivo njegov jer su to čak potvrdili i stručnjaci iz Smithsoniana.

I Hrvatska ima istraživače paranormalnog

Od nekih drugih nevjerojatnih priča iz Scolea, tu je i jedna u kojoj se spominje osnivač 'Society of Psychical Research', Fredericu Myersu koji je često u pokusima koristio riječ 'dioatima' kao šifru kojom je najavljivao različite entitete s kojima je komunicirao, a zanimljivo je da se ta riječ  pojavljuje na jednom od filmova iz drvene kutije.

Mnogi su nakon tog otkrića pretpostavili da sam Myers pokušava komunicirati s njima te da im šalje poruku s druge strane života, koju je i sam istraživao.

Od prikupljenog materijala, svijet su zapanjile snimke bića za koje se smatra da se javljalo istraživačima iz Scolea, a kojeg su nazvali Blue. On svojim izgledom podsjeća na izvanzemaljca kakvima ih mi poznajemo iz raznih filmova znanstveno-fantastične tematike.

Naime, još je 1904. godine Aleister Crowley spominjao kozmičku superinteligenciju Aiwass punih 45 godina prije ikakvog spomena letećih tanjura i vanzemaljaca iz svemira, a opisivao ju je baš onako kako se i danas najčešće opisuju izvanzemaljci.

Jednom prilikom tijekom seanse prisutni su svjedočili prizoru kada se stol sam od sebe podigao s poda i počeo rotirati velikom brzinom, a nisu ni strani događaji kada se jedna osoba za koju se vjeruje da je s drugog svijeta javila i ponudila da istraživačima demonstrira razliku između našeg i njihovog svijeta.

Osoba je to učinila tako da je na stol stavila kristal kvarca koji su svi prisutni opipali. Nakon nekoliko trenutaka, glas koji im se obraćao zamolio ih je da učine isto, no tada su se svi iznenadili. Naime, kristal je bio tamo, ali njihove ruke su propadale kroz njega kao da se radio hologramu.

Tijekom tih godina istraživanja, veliko je iznenađenje izazvala materijalizirana ruka koja je sve prisutne pomilovala, za koju su rekli da je bila hladna, ali definitivno ljudska.

U Hrvatskoj postoji agencija za paranormalne pojave

Istraživanjem ovih fenomenalnih podataka i dokaza, naišli smo i na jednu zanimljivu priču koju je napravila još uvijek službeno neosnovana Hrvatska Agencija za Paranormalne pojave.

Na stranicama ove zanimljive organizacije doznali smo da se i domaći entuzijasti paranormalnog bave istraživanjem te su prikupili vlastite dokaze o postojanju duhova.

Ekipa iz Agencije je u noći sa 24. na 26. siječnja 2009. godine postavila svoj uređaj za snimanje zvuka u prostoriju za koju se od prije pretpostavlja da se u njoj odvijaju razne neobjašnjive pojave.

Sam vlasnik te sobe je ispričao o događanjima koji su se znali dogoditi tijekom godina, odnosno on tvrdi da su duhovi pomicali stvari, otvarali vrata i lupali. Tijekom snimanja, ekipa iz HAPP-a je uspjela napraviti pet snimki na kojima su zabilježeni čudni zvukovi poput zvuka elektromotora, zvižduka, pucketanja i zvukovi neobjašnjivog režanja.