TEKST: Marija Katalenić
FOTO: Marija Katalinić


BEZ PARA, ŽIVACA I PONOSA

18. TRAVNJA 2008. 00:08h

FOTO: Shopping na Oxfordu je Disneyland za žene

Tekst

Foto

Imate slatkiše za kupiti, knjige o modi, šminke, torbice, majice, hlače, haljine, a u međuvremenu vam glazbu pušta Dj.

Znate kako kažu - pazi što želiš jer kad ti se ostvari, možda… U prvoj sam kolumni napisala kako je Topshop u Hrvatskoj nula naprema londonskom. No, taj isti Topshop gdje sam ja bila nije ni 1/3 pravog Topshopa i tako me uputiše u Oxford Street.

Recimo to ovako, od sada imam novu perspektivu na veselo skakutanje Sarah Jessice Parker

-.--.-
dok šeće njujorškim ulicama. Jer ako je ovako u Londonu, majko mila što me čeka u New Yorku. Ovdje vlada pravilo jačega i džungla od špice traje od 0 do 24. U toj se glavnoj ulici, za nas laike CRO špica, smjestile sve mladima važnije modne marke. Od Marks and Spencera, H&M-a, Topshopa, Miss Selfridga, Primarka, Urban Outfitersa… the whole ''pekidž''! I nakon par sati hodanja i pretraživanja, dođem ja do Topshopa. Izgleda bezopasno, ništa napadno pa čak je u Nike izlogu (odmah do Topshopa) izložen dres hrvatske reprezentacije: kud ćeš boljeg zelenog svjetla? Nije bez veze London college of fashion odmah uz njega (jedan od najpoznatijih collega mode u svijetu). No kad sam spustila pogled na podnožje: ljudi. Ne, točnije mravi. Stotine i stotine njih. Nekakvi kvazi gurui zapisuju brojeve i slikaju cure koje prolaze ispred u nadi da će pronaći nove Mossice. Ali, pomislim si ''Ovo je Topshop. Naš dobri stari, ali uvijek novi Topshop. Možda je velik, ali znam ja njega''.

Kad ono. Niti ja znam njega, a on mene nikako. Ljudi moji. Ah, kako to približiti (pošto ponovno nisam mogla snimati jer nam za to treba dopuštenje nekoga, ali uz pomoć mog paparazza Olje nešto iskombiniram). Veličina? Hm... Recimo prostorije zagrebačkog Topshopa u Ilici, puta 100 na masovna 4 kata! Lunapark… Baš dok sam se borila s nadobudnim mladicama koje žele biti ''kul'' netko je rekao Disneyland.. A pa baš je to - Disneyland. Za žene i one koji se tako osjećaju. 

Imate slatkiše za kupiti, knjige o modi, šminke, torbice, majice, hlače, haljine (svih mogućih vrsta, veličina i boja), a u međuvremenu vam glazbu pušta Dj. Ako ste se umorili imate salon za kosu kao i onaj za manikuru….

U salonu cipela, da, to postoji, naći ćete tisuće vrsta što jeftinih što skupih cipela od onih za ljeto pa do čizama.

-.--.-
No, ono što me se posebno dojmilo je činjenica da je Topshop unutar svojega dućana poput male robne kuće, prepustio na svoje ime druge dizajnere koji im za određenu sezonu dizajniraju. Tako na drugom katu imate uz svu ''normalnu'' Topshop robu, ''butik'' dizajnera čija cijena dostiže 200 funti (i taj je mali prostor tako uređen da stvarno imate predodžbu kao da niste u Topshopu), prodavaonice cipele marki French soles, Faith i Office (čije trgovine postoje u Oxford streetu i drugdje), dizajnera chic šeširića i aranžmana za kosu (alla Victoria Poshy)... Ali ono što me stvarno ostavilo bez daha je činjenica da oni imaju jedan cijeli kat vintage mode. I pod time mislim 200 kvadrata (sigurno i više, ja to odokativno) odjeće dizajnera na temu starih haljina, majica, šešira… svega i to sve dakle ''novo'', ali potpuno ''staro''! Hoćete '50., '60., '70., '80. samo dođite i izaberite, ali pripremite se jer su i cijene visoke. Nije ni čudo da se sve veće modne svjetske face, ala Kate Moss, Selma Blair ili Agness oblače ovdje.

Isprva sam popljuvala direktore Magme i činjenice da se nama Hrvatima naš Topshop prodaje kao svjetski, ali onda sam shvatila. Magmina direktorica ili kreativni direktor, brand manager, kako se god već zovu, su sigurno u dosluhu s premijerom Sanaderom. Jer vjerujte mi naša nacija bi bankrotirala u tjedan dana, a sve žene bi bile predvodnice poput Williama Wallaca držeći bankovne kartice u rukama i outsole sve te silne kvadrate. Vjerujte mi, ja volim modu i volim shopping, ali ovo tamo je bilo nešto jezivo. Horor film. Od nečega što mi je u prvi tren izgledalo kao raj, nakon dva sata znoja i muke nije više tako lijepo izgledalo. Može se komotno cijeli dan izgubiti kao i svi novci koji postoje jer zaista ima svega. Jedino što im još nedostaje je mali šalter s vragom koji drži ugovore za duše u razmjeni za novčani bon.

Iskreno ne znam koji će mi se flashevi vraćati kada budem u našem domaćem CRO Topshopu. Sreća jer sam preživjela onaj ''origigi'' živa ili tuga jer zaista propuštamo puno toga. Ali kako god, činjenica je da me ovaj Oxford street uništio.. Uzeo me sa smiješkom i zgazio, a ja ostala sama bez para, živaca i ponosa. I više ne vjerujem u nikakve znakove!

Nađite se i Vi na Oxfordu putem FOTOGALERIJE.