FOTO: Umjetnik o životu u New Yorku i knjizi

Ilustrator koji je živio 18 godina u Americi govori o honorarima u Playboyu, New Yorku i knjizi koju izdaje s Reneom Bakalovićem.

Danilo Dučak svestrani je umjetnik kojeg mnogi pamte po fotografiji kojom je obogaćivao kultni 'Polet', dok ga u New Yorku pamte po ilustracijama i umjetničkom radu. Dučak je 1988. godine posjetio američku metropolu, a posjet se odužio na punih 18 godina.

Osim zbog navedenog, također nije tajna ni njegova ljubav prema kulinarstvu pa nam je otkrio kako s prijateljem i gastronomadom Reneom Bakalovićem sprema kuharicu u kojoj će biti sadržane njegove ilustracije.

Zanimalo nas je kako se Dučak snašao u New Yorku, zašto se naposljetku vratio u Hrvatsku, a odgovore na ova i ostala pitanja potražite niže u tekstu.

Može. Ali treba raditi. Onaj tko dođe s motom "lako ćemo" taj neće mnogo postići. No uspjeti je relativan pojam. Ne može svatko postati Madonna ili Bruce Springsteen. No to ne znači da se ne može živjeti pristojnim životom od svog posla. Ne preporučam nikome odlazak trajni u inozemstvo, svatko tko kaže da se ne bi vratio, laže.

Dučak o tome može li se u Americi uspjeti

Zašto ste otišli u New York, što je on za Vas tada značio?

- U  jednom mi se trenutku sve tu učinilo premalo. Nije to bila ni financijska ni politička odluka. Ispalo je kasnije da mi je financijski bilo bolje tamo, no to svakako nije bio povod odlasku. New York je centar svijeta. Bio sam u mnogim velikim gradovima, ali u njemu je ipak cijeli svijet. U New Yorku se čovjek može izgubiti, sviđalo mi se što tamo ljudi ne ocjenjuju druge po stilu odijevanja. Tamo nitko nikoga ne zarezuje. Nitko ne obraća pažnju na akcent u govoru, jer su tamo ionako svi stranci. Ali bitno je znati da New York nije Amerika.

Jeste li naposljetku bili zadovoljni s time što ste postigli u New Yorku i zašto ste se vratili?

-  Zbog obitelji sam morao činiti mnogo kompromisa, pristajati na poslove kako bismo mogli pristojno živjeti. Kada sam se nakon 18 godina osvrnuo unatrag i pogledao svoj rad shvatio sam da je nastala hrpa smeća. U svakom sam poslu naučio nešto novo i to je bila jedna od pozitivnih strana što se posla tiče. Nakon nekog vremena rad je prešao u rutinu. Iz početka mi je bilo interesantno, ali naposljetku se svaka ilustracija svodila na podilaženje naručiocu. Danas sve više ljudi radi posao sličan mome pa naručioci neprestano čekaju na pogrešku.

Ilustracija Danila Dučka Photo Danilo Dučak

- Kada se osvrnem unatrag, sada nakon tri godine otkako sam u Hrvatskoj pomislim: 'vau'. Ali to zapravo nije tako, nije mi se sviđalo ništa što sam radio. U Americi je nastala proizvodnja koja ne impresionira. Ljudima je uvijek bilo zanimljivije znati koliko sam zarađivao nego što sam radio. Među većinom je novac kriterij, iako sam radio za mnoštvo vodećih izdavača u toj zemlji, ali i u Kanadi.

Radite li sada ono što Vas veseli?

- Sada da. Ipak smo mi malo otvoreniji i slobodniji. Tamo možete u offu raditi što želite, ali ćete financijski s time teže izlaziti na kraj. Ovdje zarađujem puno manje, ali me poslovi uglavnom više vesele. U Americi sam radio omote za knjige, ambalaže i slično. U Hrvatskoj sam svoju ljubav prema ilustraciji povezao s kulinarstvom. Ipak im je kreativnost zajednička stavka.

Rene Bakalović i ja krenuli smo u izdavanje kuharice koja bi trebala biti nalik onima koje su se radile prije 50-ak godina. Prošli tjedan potpisali smo ugovor s Profilom o izdavanju, ja ću prelamati knjigu. Namjera nam je bila učiniti je čitkom, zanimljivom i poučnom, a recepte će birati Rene.

Zašto se danas događa to da se svatko bavi grafikom. Ispada da su svi zamjenjivi. Što mislite o tome?

- Ne mislim da je to tako. Gledam na to kao svojevrsni trend. Isto se dogodilo i s gastronomijom. Svi se razumiju u maslinovo ulje, kulinarstvo, što nije bilo ranije u toj mjeri izraženo. To je naravno pozitivno. Na takav se način izaziva interes, iz čega se uvijek iznjedri nešto dobro. Tržište grafike u Hrvatskoj je dobro. Smeća uvijek ima svuda, ne samo u Hrvatskoj, ali isto tako ima dobrih autora.

Nema nove glazbe. Nisam siguran je li to trend u svijetu, ali mnoštvo mladih bendova svira obrade, a ne svoju glazbu. Vrlo rado bih otišao na koncert nekih novih klinaca koji "praše" svoje stvari. Nama se nije događalo, kao sadašnjoj generaciji, da slušamo pjesme iz doba svojih "staraca".

Danilo Dučak o glazbenoj sceni

Jesu li Hrvati konzervativniji od Amerikanaca?

- Jesmo konzervativniji. Imamo slobodnije mišljenje o abortusu, pušenju ali i o drugim stvarima. Zaostali smo za Amerikancima jer nismo svjesni svoje slobode. Amerikanci se izvan zemlje ponašaju veoma bahato, a mi smo nepristojniji. U Americi se na cesti ljudi izmiču. Ovdje ljudi ne znaju hodati po cesti. U Zagrebu je tako, ne znam kako je u Imotskom. Moram priznati da mi se većina Amerikanaca sviđa jer su obazriviji. Ono što mi se nije svidjelo je to da je nakon pada blizanaca na ulice izašla vojska s puškama.

Može li u Americi svatko uspjeti?

- Može. Ali treba raditi. Onaj tko dođe s motom 'lako ćemo' taj neće mnogo postići. No, uspjeti je relativan pojam. Ne može svatko postati Madonna ili Bruce Springsteen. No to ne znači da se ne može živjeti pristojnim životom od svog posla. Ne preporučam nikome trajni odlazak u inozemstvo, svatko tko kaže da se ne bi vratio, laže.

Kakva je glazbena scena bila za vrijeme Novog vala, a kakva je sada?

- Nema nove glazbe. Nisam siguran je li to trend u svijetu, ali mnoštvo mladih bendova svira obrade, a ne svoju glazbu. Vrlo rado bih otišao na koncert nekih novih klinaca koji 'praše' svoje stvari. Nama se nije događalo, kao sadašnjoj generaciji, da slušamo pjesme iz doba svojih 'staraca'.

Ilustracija Danila Dučka Photo Danilo Dučak

Za koje ste sve tvrtke radili u New Yorku?

- Radio sam ilustracije za New York Times i druge novine i magazine. Također, dizajnirao sam ambalažu za neke cigarete, sladolede, sokove, šampone. S time se još jedino moja djeca hvala, za mene je sve to bilo štancanje. Od poznatijih stvari radio sam i za Captain Morgan, Ballantine's, HarperCollins, Zebru.

Ako pitanje nije suviše intimno, kakve su plaće u Americi? Uvriježeno je mišljenje da renomiraniji brandovi plaćaju više od ostalih. Je li to zaista tako?

- Hrvatski i američki Playboy plaća jednako, ali malo. Razumljivo je da u Hrvatskoj manje plaćaju, zbog manje naklade. Ali u Americi je naklada puno veća, ali oni vrlo često renomirane ilustratore plaćaju smiješnim honorarima jer smatraju da bi ilustratoru trebala biti čast raditi za njih. Zato sam im rekao samo: "Hvala na ponudi". Hrvatski Playboy je druga priča, oni su ugodni, za njih radim s guštom.

Prvu ilustraciju u Americi radio sam za spomenuti New York Times. To se isplati jedino ako napravite cijeli book s 40-ak ilustracija. Prije 15 godina za naslovnicu knjige plaćalo se 3000-5000 dolara. Sada za istu naslovnicu možete dobiti 1500 dolara. Problem je u tome što su honorari pali, ali su cijene porasle. Najpovoljnija situacija za dizajnera je ona kada se njegov rad otkupi, ali kad se otkupe i autorska prava na rad. Tako sam za jedan od prvih poslova koji sam radio samo jedan dan dobio honorar koji bih ovdje dobio za cijelu godinu.