I-gle tik uz McQueena i Yamamota

I-gle su postigle sve ono na čemu im mnogi mogu zavidjeti: stalne i vjerne mušterije, te vrtoglavi uspjeh na svjetskoj sceni.

Jedan od najcjenjenijih hrvatskih dizajnerskih dvojaca I-gle djeluje već deset godina, a kako svaki

kvalitetan rad urodi plodom pokazuje i činjenica da se Nataši i Tini osmjehnula prilika za vrtoglavi uspjeh na svjetskoj modnoj sceni. Naime njihove kolekcije će se naći u najekskluzivnijim dućanima u Hong Kongu i Londonu. Iako je riječ o Harvey Nicolsovom i Pollyanninom dućanu one još uvijek skromno govore o tome. Bez obzira na to što će se njihova kreacija naći vješalicu uz vješalicu s dizajnom McQueena, Jil Sandera, Issey Miyake, Yohji Yamamota, Commes Des Garcons...

Utjecaj rata na modnu scenu

Javno: Kako ste se vas dvije susrele?

Tina: Našle smo se tako da nas je spojila Ana Savić Gecan s kojom smo započele zapravo suradnju kroz I-gle. No, Ana je pronašla interes u nekom drugom segmentu odjeće, kostimografiji, a Nataša i ja smo ostale skupa kroz naš zajednički modni interes.

Javno: Kada se dogodio taj vaš sastanak?

Nataša: Točno negdje prije 10 godina, 1997. godine, kada smo formalno iznajmile prostor i počele raditi.

Javno: Kako je izgledala modna scena prije deset godina u Hrvatskoj? 

Tina: Modne scene gotovo da nije ni bilo.

Nataša: Poslije rata je bilo razdoblje kada je Fashion news u Opatiji pokušavao nešto napraviti, a to su bili pokušaji da se nešto dizajnira bez nekakvog komercijalnog odjeka. I onda smo se mi pojavile 1997. godine u uvjetima koji su bili dosta tržišno nedefinirani. Ali to je poslijeratni kontekst koji se osjetio na svim mogućim segmentima. Društvenim, socijalnim, kulturološkim pa isto tako i modnim. U tom kontekstu smo mi počeli raditi da bi danas došlo do "booma" modnog dizajna u Hrvatskoj, koji se razvija najviše u Zagrebu. Nažalost, kako se na općem planu najviše stvari događa u Zagrebu, tako i u modi.

Preekstravagantne za Hrvate  

Javno: Kako je izgledao početak vašeg rada?

Tina: To je bila neka vrsta Showroom-a u kojoj su ljudi mogli doći i vidjeti što radimo, kupiti ili nešto naručiti u to vrijeme. 

Nataša: I u tom smislu smo mi bili novi. Iako je postojao čitav niz dizajnera, nije postojao prostor u koji su ljudi mogu doći i vidjeti što dizajner radi. I baš u tom principu, pristupa mušteriji, napravili smo pomake i zapravo bile prve na našim prostorima takvim pristupom, iako je to već bilo poznato u Belgiji. 

Tina: U našem slučaju to se dogodilo isključivo kroz to da je to bio jedini način da se bavimo modom.

Nataša: Jer smo htjele od toga živjeti i trebalo je na neki način osloboditi prostor da bi to mogli realizirati, to je bio naš spontani izraz toga što smo mi bili u stanju u tom trenutku napraviti s obzirom na kapital. Mi nismo bile u mogućnosti kupiti prostor, tkanine, strojeve i krenuti u biznis.

Javno: Vi ste bile dosta ekstravagantne od samog početka za ove prostore. Kako su to ljudi prihvatili?

Tina: Nismo mi bile toliko ekstravagantne, koliko smo bile za ovo područje ekstravagantne. A kako su prihvatili? Neki normalno, neki nisu nikada, jednostavno je stvar u tome koliko su neki ljudi bili u tom trenutku slobodni izraziti svoj stav kroz odjeću.

Nataša: Ili koliko se s nečijim osobnim ukusom to poklopilo.

Tina: Ja sam se dosta borila s ljudima koji su bili navikli i cijenili nešto što je bila samo kolekcija, sve što je bilo breandirano i uniformirano. Danas su ljudi puno slobodniji u načinu na koji sebe prezentiraju kroz odjeću.

Autentična odjeća s ljubavlju

Javno: Da li radite odjeću po narudžbi pojedinca?

Tina: Da, radili smo po narudžbama i to još uvijek radimo.

Nataša: I mislim da je to zapravo "to" nešto novo što se događalo u modi na svjetskom tržištu. Jer

imamo masovnu produkciju koja se događa na Bliskom istoku, i zbog toga je ona zapravo jeftina. Svima nama je zapravo super kupiti majicu koja košta 20, 30, 40, 50 kuna i svi smo sretni. Ali ta je majica za tu nisku cijenu izrađena u jako gadnim preduvjetima. To je potplaćena radna snaga, a sva proizvodnja je u Kini. Nasuprot tome je trend vrlo ekskluzivnih stvari koje si samo rijetki mogu priuštiti. A sredina između tog dvoje je trenutno jako aktualna. To je ta proizvodnja koju mi na neki način reprezentiramo, gdje ljudi neki svoj autentični dizajn prikazuju publici u smislu da su otvoreni. Oni se na taj način mogu izraziti odjećom što je vrlo IN sada, a opet nije nešto što je sada namjerno, jer bi oni htjeli biti dio nekog trenda. To je publici zasićenoj modnim svjetskim tržištem zanimljivo. To uvijek traži nešto novo, neku novu formu, novi način plasiranja i neki novi način percepcije odjevnih predmeta.

Javno: Znači vi radite unikatne odjevne predmete?                                                                    

Nataša: Pa sada više ne, ali smo daleko od serijske proizvodnje. Još nikada nismo napravile neki serijski komad. Dakle i naš rad je uvjetovan tržištem.

Tina: Zagreb i Hrvatska su premala sredina, tako da ljudi koji žele nositi našu odjeću gaje međusobna poznanstva ili su malobrojni, tako da smo prisiljeni manje više raditi po mjeri.

Nataša: Sad počinjemo raditi kolekciju koja će biti lansirana isključivo na vanjsko tržište.

Javno: Tko većinom nosi vašu odjeću?

Nataša: Žene. I muškarci. Uglavnom su to žene.

Tina: Žene. Ima nešto malo muškaraca, ali mi kroz deset godina koliko postojimo nismo uspjele precizirati da je to sad određeni tip žene. Niti po profesiji, niti po godinama.

Nataša: Niti po boji kože.

Tina: I to nam je upravo zanimljivo, zato što se susrećemo s ljudima raznih interesa.

Nataša: To su uglavnom osobe kojima je odjeća u estetskom smislu jako izazovna i važna. I žele imati nešto što je originalno, te tehnički dobro izvedeno.

Javno: Koliko ljudi trenutno stoji iza I-gli?

Nataša: Sedam.

Tina: Nas dvije trenutno dizajniramo i uz to smo kompletna lingvistika; dizajneri, organizacija, tehnički direktori, financijski direktori, skladištari, sve živo. Na žalost financijski učinak našeg posla

nam neomogućava da imamo iza sebe jednu organiziranu firmu u ovom trenutku, nadamo se da će se to uskoro promijeniti.

Vrtoglavi uspon na svjetskom tržištu

Javno: Spominjali ste vanjsko tržište.

Tina: Sad smo konačno uspjele napraviti kolekciju za sljedeću jesen-zimu, koju smo zimus prezentirale u Londonu i koja je našla dobar odjek.

Nataša: I time smo se probile na svjetsko tržište i prodavat ćemo se u dobrim dućanima u Londonu i Hong Kongu. Tržište je tamo vrlo organizirano, vrlo precizno. Pravila se znaju, kad se radi kolekcija, kad se treba isporučiti, kako se naručuje. Oni imaju sustav koji je do kraja definiran, kod nas nije bilo potrebe za tim.

Javno: S kim ćete poslovati?

Tina: Jedan od najzanimljivijih nama je Harveynic (Harvey Nicols) u Hong Kongu, a jedan je kultni dućan Pollyanna u Londonu koji je ujedno jedan od prvih dućana koji je isfurao dizajnere, od Japanaca, preko Belgijanaca na zapadnom tržištu. Taj Polianov je možda nama i najinteresantniji dućan, jer upravo on otvara vrata puno šire.

Nataša: Mi tu govorimo o poslovnim momentima, i to bez marketinga. Nas je zapravo agent našao, jer je vidio našu odjeću.

Tina: Kad se pojaviš tako nepoznat i mali na tržištu onda si poprilično riskantan svim kupcima, a i bajerima. Oni trebaju ocijeniti da li je to što su vidjeli nastalo slučajno ili iza toga stoji dugotrajan rad. Da li ti se potrefila kolekcija ili mogu računati na kvalitetu u budućnosti. Dakle, oni kada nekom dizajneru oslobađaju mjesto u dućanu, onda automatski prvu sezonu idu riskantno, jer se pitaju da li će ga kupci prihvatiti ili ne. Jer kada si duže vremena na tržištu onda stvaraš prvi krug kupaca i dalje to tako funkcionira. A mi smo u samom startu kao "no name" iz Hrvatske poprilično riskantne, još uz sve to bez marketinga i bez reklame. Već sad imamo informacije da nas neki vrlo bitni bajeri prate i da će ubuduće gledati što se s nama događa. 

Javno: Kada se ta kolekcija treba naći na tržištu?

Tina: Na jesen. Mi sada paralelno radimo recentnu kolekciju za Zagreb i zimsku kolekciju koju moramo na jesen isporučiti izvan hrvatskih granica. I onda pripremamo ljetnu kolekciju koju ćemo istovremeno na jesen pokazati na modnim događanjima. I onda istovremeno pripremamo zimsku kolekciju koju ćemo pokazati u Zagrebu, tj. stavit ju u trgovinu.

Javno: Znači i za hrvatsko tržište vi idete unaprijed?

Tina: Ne, jer nema potrebe. U Hrvatskoj ne postoje bajeri koji bi kupovali kolekcije mladih dizajnera, ili od ovakvih kao što smo Nataša i ja. Zato u Hrvatskoj nema potrebe raditi kolekcije unaprijed jer radimo na principu direktnog kupca.

Javno: Što mislite o hrvatskoj modnoj sceni? Posjećujete li modne događaje u našoj zemlji?

Nataša: Pa, živahna je jako.

Tina: Pratimo je. Pogotovo neke kolege koji su nam dragi i bliski. Super je sve to što se događa, jer se na neki način modna scena razvija malo po malo. Istina je da krećemo od kraja, od prezentacije  kolekcija, ne od proizvodnje. 

Nataša: Ljudi više nisu toliko nesigurni kao prije. Prije deset godina je bilo komplicirano većini ljudi kupiti nekakvu poštenu suknju od Prade, nego od nekoga tko je to u Hrvatskoj dizajnirao.

Javno: Koga bi mogli istaknuti s modne scene?

Tina: Nikad ne volimo isticati ljude sa scene i ljude za koje radimo.

Bile i ostale autentične

Javno: Tko vam je bio uzor u radu?

Nataša: Svaka ima neke svoje.

Tina: Nismo se tu baš nikad mogle previše složiti. Svaki od tih dizajnera koje mi pratimo napravi kolekciju koja je dobra i koja nije dobra. Sad kad smo već unutra pa na to gledamo drugačije. Ima i dizajnera koji rade u žanru koji se nama ne sviđa, ali su u tome savršeni.

Tina: Pa ne bi ih baš imenovali jer te to automatski odredi.

Nataša: Nama za inspiraciju nije presudan rad nekih drugih dizajnera. Tu je puno više utjecaja nekih drugih grana dizajna i općenito umjetnosti.

Tina: Moram priznati da se čak dosta trudimo da neke stvari koje radimo ne podsjećaju na nekog. I puno ti je lakše raditi s potrebom da napraviš nešto svoje.

Nataša. No, naravno da te netko drugi inspirira, pogotovo kada je nešto lijepo napravio. No, mi pratimo i druge vrste dizajna, street kultura, arhitektura, film... U jednoj kolekciji smo dobro bili inspirirani filmom i plesom.

Tina: To je bila cijela ljetna kolekcija 2006. god. koju smo predstavili u ZKM-u. Bio je to film koji se svidio i meni i njoj. Krenuli smo razgovarati o njemu i nastala je kolekcija. I to nam je super, da si možemo dopustiti tu slobodu. Da ne podilazimo nikakvom trendu i da ne pratimo što se događa, već smo autentične.

Nataša: U cijeloj toj kolektivnoj svijesti, uvijek ti se dogodi da napraviš nešto i onda vidiš da je to netko već napravio.

Javno: Koja je tema nove kolekcije koju ste napravili za svjetsko tržište?

Nataša: Ona je izvedena od nečeg što smo radili na jednom projektu. To je projekt koji smo radili u galeriji Karas u jedanaestom mj. I to je bio naš osobni izričaj i nešto u čemu pretjerujemo. Tako smo tu bazičnu konstrukciju zadržali i pretvorili to u jednu nosivu kolekciju i to smo pokazali u Londonu. 

 Vješalicu uz McQueena

Iako su osim po svom radu ove žene još autentične i po skromnosti, moramo napomenuti da su ime hrvatske modne scene digle do svjetskih nivoa.