Kada i zašto treba sterilizirati mačku

Životinje nemaju majčinski osjećaj da moraju imati mlade, niti se osjećaju zakinuto ako nikad ne ´ostvare´ majčinstvo.

Jedini opravdani razlog za nesteriliziranje mačke je vaša želja za njenim potomstvom. Naime, životinje nemaju majčinski osjećaj da moraju imati mlade, niti se osjećaju zakinuto ako nikad ne 'ostvare' majčinstvo.

Opterećenje za organizam mačke 

Mačka

1) Graviditet i postpartalni period predstavljaju opterećenje za organizam, naročito ako je riječ o vrlo mladoj životinji koja se nije ni sama potpuno razvila. Kod takvih mačaka ( parenih na prvom tjeranju) česti su pobačaji ili mali broj mačića ( 1 ili 2 ) koji su tako veliki da ih maca ne može poroditi pa je često potreban i carski rez. Nadalje, nakon poroda mačići potpuno ovise o majci koja im je izvor svih hranjivih tvari potrebnih za život tako da treba 'pojačati' hranu ( idealna je hrana za mačiće i gravidne ženke) i povećati broj obroka. Ukoliko se ne hrane hrane dobro, mace mršave, postaju iscrpljene i primljivije za razne bolesti.

Kod mačaka koje doje mogu se javiti upale mliječne žlijezde ili mastitisi. Pojedine žlijezde su otečene, tople na dodir i bolne. Životinje su mirne, slabo jedu, a mogu imati i povišenu temperaturu. Ukoliko se na vrijeme ne započne antibiotska terapija može nastati apsces ili gangrena zahvaćene mliječne žlijezde, ili pak životinja može dobiti sepsu.

Tumor mliječnih zvijezda

2) Kod nesteriliziranih mačaka postoji rizik da u starijoj dobi dobiju tumore mliječnih žlijezda, od kojih su najčešći ( preko 90 %!) maligni adenokarcinomi. Naime, žlijezde posjeduju receptore za koje se vežu hormoni koji se luče u fazi tjeranja ( estrogen i progesteron), tako da sterilizacija mačke prije prvog tjeranja smanjuje rizik za razvoj tumora mliječnih žlijezdi za 40 do 60 posto.

Mačja sida i mačja leukemija

3) Tjeranje mačke u pravilu obuhvaća skupljanje većeg broja ''prosaca'' i njihovo nadmetanje, odnosno borbu za ženku. Prilikom te borbe dolazi do ozljeda od kanđi i zubiju, vrlo su česte pojave apscesa ( nakupine gnoja ) po glavi i vratu, koje se rješavaju dreniranjem i antibiotskom terapijom, a može doći i do ozbiljnih ozljeda očiju. Ipak, još opasnije od samih rana i ozljeda su zarazne bolesti koje se prenose ugrizom tj. krvlju i slinom, te parenjem. Spomenut ću one najopakije i neizlječive, a to su mačja sida i mačja leukemija.

MAČJA SIDA je uzrokovana virusom mačje imunodeficijencije i vrlo je slična ljudskoj sidi. Vrsno je specifična i ne prenosi se na ljude i druge životinje. U najrizičniju skupinu spadaju odrasli, nekastrirani mački koji slobodno lutaju jer se virus prvenstveno prenosi slinom i krvlju preko rana od ugriza i ogreba. Također se, ali u nešto manjoj mjeri, prenosi spolnim putem sa mužjaka na ženku, te preko maternice i putem mlijeka sa majke na mačiće. Infekcija virusom Fiv-a uzrokuje pad imuniteta (imunosupresiju), te mačke učestalo obolijevaju od raznih infekcija, naročito dišnog sustava, stomatitisa (upale usne šupljine), toksoplazmoze, zaraznog peritonitisa i mačje leukemije. Takve životinje imaju pet puta veću šansu u odnosu na zdrave mačke, da obole od limfoma ( tumora limfatičnog tkiva). Bolest je neizlječiva, no ukoliko se sekundarne infekcije drže pod kontrolom mačka može godinama imati kvalitetan život. Testiranje se provodi kod veterinara, za što je potrebno izvaditi krv i testom dokazati prisutnost protutijela. Ukoliko je Vaša mačka pozitivna na mačju sidu obavezno je treba sterilizirati tj. mačka kastrirati kako bi se spriječilo daljnje širenje ovog virusa, ne puštati ih izvan kuće te cijepiti smao inaktiviranim cjepivima kako ne bi oboljeli od virusa u vakcini.

Photo Wikimedia Commons

MAČJA LEUKEMIJA je zarazna bolest uzrokovana virusom mačje leukemije koja se očituje imunosupresijom i pojavom malignih tumora. Najčešćše se prenosi slinom, naročito tijekom međusobnog lizanja i hranjenja iz istih zdjelica u domaćinstvima sa više mačaka. Prenosi se i krvlju, te transplacentalno sa zaražene mačke na mačiće. Bolest se može manifestirati na više načina- pojavom limfoma, leukemijom, mijelodisplazijom, te anemijom. Gravidne mačke mogu pobaciti, a javlja se i neplodnost. Simptomi su često nespecifični, poput loše tjelesne kondicije, slabosti i depresije. Mačići inficirani u maternici uglavnom uginu u prva dva tjedna života. Mačke mogu imati povećane limfne čvorove, blijede sluznice, te različita krvarenja kao posljedicu smanjenog broja krvnih stanica. Jedan od najčešćih simptoma je otežano disanje zbog tvorbe ( limfoma) u području medijastinuma i posljedičnog nakupljanja tekućine u pleuralnoj šupljini. Mačja leukemija je također neizlječiva bolest, no u slučaju pojave limfoma životni vijek se može produžiti kemoterapijama.

Za mačke koje se nalaze u području gdje ima dosta životinja s leukemijom preporučljivo je cijepljenje, prije kojeg se obavezno mora napraviti test na leukemiju. Cjepivo nije 100-postotno, i vlasnika treba upozoriti da na mjestu cjepljenja može nastati sarkom. Životinje također treba držati u kući i sterilizirati tj. kastrirati.

Obilježavanje teritorija

4) Spolno zreli mačori imaju za ljude nezgodnu naviku označavanja svog teritorija tj. markiranja. To rade tako da usmjere prema natrag snažan mlaz mokraće na bilo kakav vertikalni predmet na svojem teritoriju poput zidova, grmlja, stupova, ograda i sl. Njihov urin ima izrazito neugodan miris i vlasnici su često isfrustrirani pošto kažnjavanje nema nikakve svrhe i epizode markiranja se redovito ponavljaju. Jedino rješenje za ovaj problem je kastracija-operativni zahvat kojim se ukljanjaju testisi. Nakon operacije mora proći mjesec do dva dana kako bi se sav testosteron izlučio iz krvi i u potpunosti prestalo neprihvatljivo ponašanje.

Ubijanje mačića

5) I posljednji ali vrlo bitan razlog za sterililizaciju su nesuđeni mačići koji ni krivi ni završavaju u rijekama i jezerima, najlon-vrećicama u kontejnerima i kanalizacijama. Spriječite njihovu patnju jer vi to možete.

Više o brizi za vaše ljubimce saznajte na www.vetiva.hr