Ljudi se vjenčaju sa životinjama tražeći sreću

Traganje za srećom jedna je od najdugovječnijih i najvećih težnji ljudskog roda. Stoga je tražimo na najčudnijim mjestima i oblicima.

Opće je poznato kako bi neki ljudi učinili sve ne bi li stekli pozornost mase i medija, kao što su recimo protestiranja ispred ambasada. Savezi između ljudi i pasa, konja ili zmija, čini se, imaju iste korijene, ali ispostavilo se kako za ovaj fenomen postoje drugi razlozi, prenosi Pravda.

Ako tražite i želite sreću voljet ćete čak i kozu ili jarca. Tako ljudi vjenčaju životinje kako bi izbjegli peh. Ipak, nije poznato je li brak s jarcem sretan ili ne, ali postoji iznenađujuće velik broj brakova sa psima. Za primjer možemo uzeti brak sklopljen 2003. Između devetogodišnje Indijke i meleza. Ovaj događaj okupio je stotinu ljudi koji su se ponašali kao da se radi o vjenčanju između dvoje ljudi. Bilo je plesa, pjesme i pića. Mora se reći kako je vjenčanje bilo u rangu pravih hollywoodskih tuluma.

Photo javno100

Može se spomenuti i jedno slično vjenčanje u Nepalu 2004. Godine kada je jedan sedamdesetpetogodišnjak sklopio brak sa psom ne bi li na taj način stekao besmrtnost.

No, činilo se kako je ovaj savez bio sklon nesretnom ishodu, naime, starac je preminuo samo nekoliko dana nakon vjenčanja.

Nečista savjest također može biti razlog stupanja u brak sa životinjama. Muškarac iz Indije u svojoj je mladosti ubio psa te ga objesio za drvo. Nakon što je navršio 33 godine, odlučio je zbog osjećaja krivnje udati se za psa kao način za iskupljenje. Njegovi rođaci pronašli su mu nevjestu, obukli je u svečanu haljinu i vjenčali par u hinduističkom obredu.

I mrtvaci se vjenčaju

Sve u svemu ova pojava ima i svoje prikladno ime, zoofilija. Muškarci i žene stupali su u spolne odnose sa životinjama kroz kompletnu povijest čovječanstva. Postoje zapisi koji govore o spolnim odnosima između ljudi i koza, ovaca, konja i drugih sisavaca. Međutim, zapisa o vjenčanjima je malo.

Jedan pomalo bizaran događaj odvio se u Sudanu u Hai Malakal 2006. godine kada je gospodin Alifi zatekao gospodina Tombe kako spolno opći sa svojom kozom zvanom Rose. Počinitelj je bio obvezan platiti kaznu od 50$ te oženiti kozu, što je na kraju, ne želeći nanijeti još više štete svojoj obitelji, i učinio.

Naravno da se proglašenje braka sa životinjom smatra, ako ništa drugo, hrabrim potezom, ali udati se ili oženiti za mrtvaca također nije čin kukavice.

Takvi brakovi česti su u Taiwanu i Kini, a razloga postoji nekoliko. Žena ili djevojka smije se udati za mrtvaca ako je to bio njezin zaručnik ili ako je postala financijski teret svojim roditeljima. Muškarci smiju ženiti nepostojeću ženu ili djevojku zbog običaja koji nalaže pravilo o prvim brakovima. U navedenim zemljama mlađi brat ne smije se ženiti prije starijega, no ukoliko je mlađi brat našao svoju družicu, a stariji još ne, tada se u tim obiteljima pojavi nepostojeća nevjesta, za koju se mora oženiti, naravno, stariji.

Takva vjenčanja održavaju se po svim pravilima koja tradicija nalaže, živi muž mora obećati vječnu vjernost svojoj mrtvoj ili nepostojećoj nevjesti koju predstavlja tijelo načinjeno od drveta, papira i bambusa te odjeveno u svečanu haljinu.

Sudeći po Kinezu Hua Sheng Bao, nedavno pokopani ljudi mnogo su skuplji od već duže mrtvih osoba te im se cijena vrti oko 5000$. Takva je vrsta trgovine zabranjena, ali kao što se zna, potražnja hrani nabavu.

Jasno je kako se za ovakve vrste vjenčanja ne odlazi javnom bilježniku, štoviše, ni u jednoj državi na svijetu ovakvi brakovi nisu legalni. No, gledajući to kroz oči povijesti, brak je vrsta saveza, koju novopečeni bračni parovi široko i na veliko daju do znanja javnosti pa sudeći po velikom broju uzvanika koji se pojavljuju na tim ceremonijama, ovi savezi mogu se nazvati brakovima.