Lubenica, četrun i dinja su isto voće

Naš jezik toliko je dijalektski različit da je jednom sjevernjaku nemoguća misija u Dalmaciji kupiti voće ili zatražiti ručnik.

Hrvatska, iako je mala zemlja, svojim jezičnim bogatstvom i raznolikošću nadmašuje većinu svjetskih jezika. To može zahvaliti raznim dijalektima, koji se i unutar sebe razlikuju, i miješanjem raznih kultura koje su se susretale na ovim prostorima od Rimskog carstva, pa sve do danas.

Tako se talijanski, turski, mađarski i njemački utjecaji na naš jezik teško mogu zanemariti i njihove riječi postale su dio našeg govora, bilo službenog ili neslužbenog.

Malo je poznato kako na primjer riječ 'cipela' nije uopće hrvatska, već je turskog podrijetla. Naša riječ za cipele bi zapravo bila 'postole', od kuda dolazi i postolar kojeg još zovemo i 'šuster', ali ta riječ se rjeđe koristi. 

Oberliht ili kip

Posebno dolazi do male slatke zbrke kada se uspoređuju naši dijalekti koji su toliko različiti da, kada ih slušamo, nama se čini kako su to sasvim različiti jezici. Tako će svaki Zagrepčanin znati 'kaj je to otprti prozor na oberliht' na što će vas recimo jedan Dalmatinac blijedo pogledati, ali ako mu kažete 'na kip' sve će mu biti jasno.

Za one kojima oba izraza nisu poznata, oberliht i kip znači otvoriti prozor tako da je vertikalno nagnut prema sobi i samo je gornji dio prozora otvoren. Kada smo već kod Dalmatinaca, oni sigurno muku muče kada im dođu u goste Zagorci pa pitaju imaju li 'vanjkuš' viška. Oni, naravno, ne shvaćaju da se priča o jastuku, ali će im zato uzvratiti istom mjerom i ponuditi 'šugaman' umjesto ručnika.

Posebno je zbunjujuće kada netko iz Dalmacije dođe u zagrebačku trgovinu kupiti 'gaće' i ljubazna prodavačica ga uputi na odjel donjeg rublja.

On će je, naravno, pogledati u čudu jer njemu zapravo trebaju hlače, a da je i htio donji veš pitao bi drže li 'mudante'. No, Dalmatinac će možda imati i sreće jer poneka prodavačica i zna da su 'gaće' zapravo hlače, ali kada dođe netko iz Istre i zatraži 'bargeše', dolazi do kratkog spoja.

Voćna zavrzlama

Zatim, moramo i spomenuti kako je recimo u Dalmaciji najkompliciranije kupiti lubenicu. Tako ćete na tržnici u Zadru morati tražiti 'četrun', a ako ste u Splitu, dinju. Ako vam se baš i jede dinja, tada morate od prodavača zatražiti 'catu'.

Svaka će kuharica u Zagrebu i ostaloj sjevernoj Hrvatskoj kada priprema ručak odjeću zaštititi 'fertunom', što je zapravo pregača, dok će Istrijanke kuhati fuže omotane u 'traverše'.

Svima je već poznato kako će te iste domaćice ako su na moru kuhati 'fažol', dok sjevernjaci pripremaju grah.

Naišli smo i na sladak izraz kao što je 'otrocita', što u Istri znači djevojčica, dok će na sjeveru Hrvatske reći 'puca', a za dječaka, ili 'pobu' po zagorskom, Istrijani kažu 'otrok' baš kao i u Sloveniji.

Raznolikosti u našem jeziku zaista nema kraja, pa tako za 'kutljaču' se još može reći 'šeflja', 'paljak' ili 'kaciol', za čavao 'brukva', a za lonac 'korpa'.

Mi bismo sada ovdje mogli do sutra nabrajati riječi koje se razlikuju od dijalekta do dijalekta, od obitelji do obitelji, ali takvih zaista postoji nebrojeno mnogo i takav zadatak jednostavno je nemoguć obaviti na istom mjestu.

Mi se samo nadamo kako će naši etnolozi, etimolozi i lingvisti sastaviti rječnik koji će cijelo naše jezično blago prikupiti na jednome mjestu kako bi ostalo konzervirano u vremenu za buduće generacije kao vrijedna baština kulture i kulturnog identiteta.