Najčešće zablude i mitovi o prostitutkama

Prostitucija je svugdje. Svi to znamo; samo to baš i ne želimo znati, napisao je MacKinnon i nije bio u krivu. Tko bi mogao podnijeti predugo razmišljanje o organizaciji svjetskih razmjera koja milijune žena i djece osuđuje na društvenu smrt, a često puta i na smrt u doslovnom smislu riječi, zbog seksualnog zadovoljstva i zarade? Što sve (ne) znate o najstarijem zanatu na svijetu? Baratate li činjenicama ili pak poznajete samo mitove, kako urbane tako i stare?

Prostitucija se danas odvija u raznim oblicima. Postoje bordeli (u slučaju Hrvatske, gdje je prostitucija zabranjena, usluge se objavljuju u oglasima i održavaju tajno u stanovima), ulična prostitucija, escort usluge, seksualni turizam i druge. Žene koje se dobrovoljno bave prostitucijom to uglavnom rade zbog novca. Vrlo malen broj otpada u toj kategoriji na one koje to rade jer su nimfomanke, željne pustolovine ili osvete.

Kako je sve počelo?

Najstarija javna kuća kod koje su sačuvani podaci bila je u gradu Uruku u Sumeriji. Iz doba Nebukadnezera II. (od 605. do 562. g. prije nove ere) nađeni su ugovori iz kojih proizlazi da su bogati građani u Babilonu iz prostitucije svojih robinja vukli znatne zarade.

Najnoviji način prostitucije je internet koji poziva mlade žene i djecu da se počnu baviti prodavanjem svog tijela. Photo www.jadranescort.com

Geograf Strabon, koji je živio u doba cara Augusta, tvrdi da je u tadašnjem Afroditinom hramu bilo više od 10.000 prostitutki. Toma Akvinski je zaključio da je prostitucija "nužno zlo", a Augustin da "ne treba suzbijati prostituciju, jer će lakomislena požuda pokvariti društvo".

Početkom 20. stoljeća prostitucija je u tadašnjoj Europi bila ozbiljan problem. Naime, pojavu koja postoji otkad je svijeta i vijeka europske su države u 19. stoljeću nastojale staviti pod svoj nadzor. U tom smislu, prostituciji je dodijeljen status profesije čije se usluge mogu nuditi na tržišnu kao i svaka druga roba.

Ipak, potaknute higijensko-zdravstvenim rizicima prostitucije te njenom motralnom kontraverznošću europske su države ovu pojavu nastojale svesti na najmanju moguću razinu.

Nasuprot tome, mnogi su Europljani, pod vodstvom Britanke Josephine Buttler, krenuli u građansku akciju za zabranu prostitucije. Ova je akcija, izgleda, bila uspješna pa su države starog kontinenta, jedna za drugom, počele javne kuće stavljati pod ključ.

No ovo, kao i sve drugo što se do tada poduzimalo protiv najstarijeg zanata na svijetu, nije davalo očekivane rezultate. Prostitucija je nastavila postojati. Primjer toga je Cora Pearl koja je zahvaljujući protituciji postala ugledna poslovna žena.

Što je bilo prvo, kokoš ili jaje?

U svojim nastojanjima da suzbiju prostituciju, vlasti raznih zemalja podijelili su se oko pogleda na korijene i uzroke prostitucije. Za neke je temeljni krivac potražnja, a za druge ponuda. Za one koje analiziraju potražnju važni su razni parametri, poput primjerice neravnomjernosti broja žena i muškaraca (primjerice, u Kini trenutno ima 70 milijuna više muškaraca nego žena, što je plodno tlo za prostituciju). Među onima koji smatraju da je temelj potražnja je i profesorica ženskih studija na University of Rhode Islandu i aktivistica protiv prostitucije i trgovine ljudima, Donna M. Hughes.

- Treba konfrotirati potražnju za prostitucijom... Muškarci, kupci komercijalnog seksa, su ultimativni konzumenti žena i djece koji se prostituiraju... Istraživanja o muškarcima koji kupuju seks su pokazala da su mnoga nagađanja o njima lažni mitovi. Rijetki su to muškarci koji su usamljeni ili imaju seksualno nezadovoljavajuću vezu. Zapravo, muškarci koji se koriste prostitucijom češće imaju više seksualnih partnera, nego oni koji se njom ne koriste. Oni često tvrde da su zadovoljni svojim suprugama. Uzbuđuju ih seksualni činovi koji njihove supruge neće učiniti ili uzbuđenje koje dolazi od potrage za ženom koju mogu kupiti na kratko vrijeme - tvrdi Donna M. Hughes.

No postoje i mišljenja da je ponuda glavni uzrok prostitucije, koju uzrokuju siromaštvo i bijeda.

Mitovi i bajke

Prije gotovo pola stoljeća feministkinje su razorile mit o prostitutkama kao prostodušnim ženama široka srca i sumnjiva morala. Mnoge od njih, saznali smo, prisiljene su na prostituciju, zlostavljane su i/ili su siromašne i bez izvora prihoda. Prostitucija nije najstariji zanat, no ideja da je seksualni rad najlakše zanimanje jedna je od najstarijih predrasuda.

Sve je više djece u prostituciji

Nažalost, novi mit je ubrzo zamijenio stari. Dio je feministkinja sve seksualne radnice proglasio žrtvama prinude i muške eksploatacije. Takav je pristup 2000. godine rezultirao promjenom regulacije seksualnog rada u Švedskoj. Novi je zakon propisao kažnjavanje klijenata, a ne, kao drugdje, seksualnih radnica. Jesu li na taj način ‘žrtve’ zaštićene ili ih se time vratilo u ilegalu i izlaganju povećanog rizika nasilja i iskorištavanja? Udruge seksualnih radnica usprotivile su se takvom zakonu.

Mit 1. U prostituciju su uključene odrasle žene

Stephany Eddy i Nancy Walker, postdiplomke psihologije na Sveučilištu u Michiganu, napravile su istraživanje o najčešćim mitovima, koji su ukorijenjeni u ljudskoj svijesti. U stvarnosti prosiječna starost djevojaka koje se bave prostitucijom je jedva 14 godina, istraživanje ECPAT International-a dokazuje, da se prostiturira i puno muškaraca i mladića.

Mit 2. Prostitucija je prije svega problem velikih gradova, u kojima se većinom prostituira najniži sloj stanovništva

U stvarnosti je prostitucija problem i u manjim mjestima, prostitutke dolaze iz svih društvenih slojeva, u većini slučajeva iz srednje klase. Razlozi za prostituciju su različiti kao i motivi od takvog stila života do prisilne prostitucije, raspon razloga je ogroman.

Mit 3. Češća uhićenja prostitutki riješila bi problem

Djelovanje prostitucijskog sektora time se ne bi suzbilo, samo bi se eventualno oslabilo. Policijski dosje bi prostitutkama otežao mogućnost zapošljavanja u nekom drugom sektoru, u slučaju da želi ostaviti prostituciju, i samim tim bi bila stigmatizirana. Osim toga mnoge prostitutke su uvjerene da ne znaju ništa drugo nego samo prodavati svoje tijelo.

Mit 4. Prostitutke su uvijek žrtve kriminala

Nisu sve prostitutke žrtve i prisiljene u takav način preživljavanja, no to isto ne znači da velik broj muškaraca, žena i djece nije prisiljen na to. U tom slučaju to je zločin i kazneno djelo. U puno slučajeva prostitutke rade za svodnike ili vlasnike javnih kuća, koji im oduzimaju većinu zarađenog novca te su ne rijetko izložene nasilju. No i unatoč ovome postoje ljudi koji se svojevoljno bave ovim poslom bez da ih itko prisiljava. Obično su to mlađe studentice koje ne mogu naći posao koji im ne bi oduzimao puno vremena i donosio prijeko potrebnu zaradu.

Mit 5. Prostitucija se odvija u crvenim zonama, gdje prostitutke stoje na cesti i privlače stranke

Prostitucija na cesti Photo Wikipedia

Prostitucija na cesti zauzima maksimalno 15% svih oblika prostitucije u SAD-u, poručuje Nacionalna organizacija za žene. Ostali postotak zauzimaju prostitucija preko agencija, masažnih salona, javnih kuća, seks klubova, striptiz klubova i unajmljenih stanova. Najnoviji način prostitucije je internet koji poziva mlade žene i djecu da se počnu baviti prodavanjem svog tijela. Prostitucija se odvija svuda, od prestižnih hotela, do javnih mjesta.

Na kraju možete vidjeti da su mitovi zapravo vrlo različiti, variraju od konzervativnog mišljenja većine država koje smatraju da je prostitucija u svakom primjeru nešto loše, prljavo, povezano s kriminalom, drogama i nasiljem, do liberalnog pogleda koji ne gleda na prostituciju crno-bijelo, predstavlja prostituciju kao svaki drugi posao.