Novo otkriće: Je li deja vu slučajan i što čini - upozorava nas?

Za déjà vu iskustvo, iako je riječ o sasvim uobičajenom fenomenu, jednostavno i prihvatljivo objašnjenje nisu uspjeli pronaći niti biolozi, ni psihijatri, ni neurološki stručnjaci niti sami fizičari. Osjećaj koji nas ponekad obuzme da smo nešto što upravo govorimo, radimo ili vidimo već jednom u prošlosti na identičan način rekli, napravili ili vidjeli, još uvijek je nedokučiv.

Mozak dnevno procesira tisuće informacija, ali samo neke od njih povezuje u jedinstvenu cjelinu koja se pohranjuje u dugoročnu memoriju. Ostali komadići informacija ili doživljaja automatski se pohranjuju kao djelići nečega što će se tek kasnije pojaviti kao déjà vu i podsjetiti nas na nešto što smo davno doživjeli. To se pripisuje zakašnjelu procesiranju vidnih impulsa i selektivnoj memoriji. No, neka nova otkrića u istraživanju pojma déjà vu-a, govore kako se zapravo radi o mješanju memorije, u kojem se senzacije povezuju sa stvarnim sjećanjima u mozgu, što uzrokuje takozvani déjà vu.

''To još nitko nije uspio objasniti, ali vjerojatno se javlja s nekim razlogom''

- Prije nego što mi toga postanemo svjesni, mozak obavi jedno probno snimanje, njegovi senzori su konstantno uključeni i brži je od našeg svjesnog razmišljanja. Dakle, ono što on snimi u tom periodu, mi to sa kratkim vremenskim odmakom doživljavamo kao već viđeno - rekao je Goran Ivkić s hrvatskog instituta za istraživanje mozga.

emile boirac, deja vu Photo Wikipedia

Izraz je stvorio i prvi put upotrijebio francuski psiholog Emile Boirac, kojem se déjà vu dogodio toliko puta da je odlučio detaljno istražiti taj pojam. Većini ljudi dogodilo se da su prolazeći ulicama potpuno nepoznata grada imali osjećaj da su tuda ipak prolazili u bivšem životu. Slično je s ljudima za koje, iako ih nikad dotad niste vidjeli, imate čudan osjećaj da ste ih već upoznali.

- Déjà vu bi služio kada nas na neki način upozori na neku situaciju u kojoj smo već bili, da pokušamo prizvati u memoriju nešto i pokušamo se sjetiti što je to bilo. Ali to još nitko nije uspio objasniti, ali vjerojatno se javlja s nekim razlogom, posezanje u duboku memoriju - kazala je doktorica i viša znanstvena suradnica Medicinskog fakulteta Zagreb, Sanja Radeljak.

Neka istraživanja iz neuroznanosti pokazala su da je 50-90 posto osoba najmanje jedanput u životu doživjelo déjà vu. Iskustvo već viđenog obično traje samo nekoliko sekundi. Doživljava se u stanjima premorenosti ili pak pojačana stresa, kada je sustav uzbune u mozgu na povišenu stupnju pripravnosti.

- Gotovo svatko u životu doživi slične fenomene, jedino što se takvi fenomeni javljaju češće u mladosti. To je možda pitanje konektiviteta. Kad je mozak u razvoju i mijenjanju, u tim slučajevima je pojavljivanje takvih događaja češće - dodaje Ivkić.

Evolucijski dio mozga odgovoran za preživljavanje

Jedan oblik déjà vu-a doživljavamo i prilikom gledanja u ogledalo udaljeno 2 metra. Slika koju vidimo kasni gotovo šesnaest nanosekundi. Naime, to je vrijeme potrebno svjetlu da se reflektira od našeg lica i prijeđe put do ogledala i natrag. Tako da ispada da gledanjem o ogledalo, zapravo gledamo u prošlost. Jedno istraživanje provedeno na Sveučilištu Martin Luther u Njemačkoj pokazalo je da određeni miris ili pogled na nešto može pokrenuti fenomen već viđenog. Ispitivanje na 220 studenata pokazalo je da se njih 80 posto može sjetiti davno zaboravljenog događaja povezanog s nekim mirisom ili slikom.

Photo ucdmc.ucdavis.edu

- Ljudi koji se bave tumačenjem mozga, tvrde da je déjà vu iskustvo koje se ne pojavljuje bez veze. Primjerice, buka tramvaja ili škripa kočnica mogu nas podsjetiti na situaciju koju smo već proživjeli i mi bježimo, jer nam stari, evolucijski dio mozga odgovoran za preživljavanje, govori da se moramo maknuti, ili će nas taj tramvaj pogaziti - naglašava Radeljak.

Kad pomislimo da koristimo otprilike deset posto mozga i da za većinu takozvanih parapsiholoških fenomena ne postoji realno objašnjenje, onda i déjà vu dobiva predznak mističnog. Možda je to prvi korak prema telepatiji ili predviđanju budućnosti koje ćemo svojim relativno ograničenim mozgom moći pojmiti tek kad ga stvarno počnemo koristiti.