Opasnosti iz prirode - 1. dio

Tijekom šetnje s vašim psom morate pripaziti na neke stanovnike koji bi vam mogli zagorčati boravak u prirodi.

Dolaskom toplih proljetnih dana sigurno ćete poželjeti što više vremena provoditi u prirodi, uz neizostavnu pratnju vašeg psa. Nema ljepšeg od zajedničkog druženja u mirisima i bojama okupanom parku, šumi ili livadi, no morate pripaziti na neke stanovnike koji bi vam mogli zagorčati boravak u prirodi. 

Na prvom mjestu su krpelji-podli paraziti koje nalazimo u šumama, šikarama, na livadama, u vrtovima, zapravo nema gdje ih nema. Iako su prisutni tijekom cijele godine, najaktivniji su upravo u periodu od 3. do 6. mjeseca. Krpelji vrebaju ljude i životinje sa grmlja i niskog raslinja visine do 1 metra, odakle se prihvaćaju za njih nožicama i traže meko i skriveno mjesto ( kod pasa obično oko glave, ispod pazuha isl.) za koje se prihvaćuju usnim aparatom i počinju sisati krv. Vrlo su opasni iz razloga što prenose sitnog parazita Babesiu canis koji ulazi u eritrocite psa, u njima se umnaža i uzrokuje njihovo raspadanje. Ukoliko se životinja hitno ne počne liječiti naočigled slabi i može uginuti zbog jake anemije i sekundarnog otkazivanja bubrega ili jetre. Babeziozu ili piroplazmozu ćete prepoznati ovako: pas koji je još jučer bio potpuno normalan naglo postaje miran, potišten, odbija hranu, može povraćati ili imati proljev, ima povišenu temperaturu (obično oko 40 C), sluznice postaju blijede, a u uznapredovalom stadiju mokraća postaje crvena ili smeđa zbog raspadnutih eritrocita. Da bi došlo do pojave bolesti krpelj mora biti prihvaćen za kožu psa, tj. mora „ubaciti“ babeziju u krv, tako da je bitno nakon svake šetnje dobro pregledati psa kako bi odstranili prisutne krpelje prije nego se prihvate za vašeg mezimca. Osim babezija, krpelji mogu prenijeti i bakteriju Borellia burgdorferi koja je uzročnik borelioze ili lajmske bolesti. Inkubacija (razdoblje od ulaska bakterije u organizam do pojave znakova bolesti) je duga, čak do 5 mjeseci. Najčešći znakovi bolesti u pasa su šepavost, upale zglobova ( bolni, topli i otečeni zglobovi), gubitak teka i potištenost te izbjegavanje kretanja, vrućica kao i povećani limfni čvorovi. Znakovi bolesti nisu trajni već se pojavljuju pa nestaju. U nekim slučajevima bolest može zahvatiti i srce, središnji živčani sustav i bubrege. Krpelji prenose još i Ehrlichiu canis,rikeciju koja napada leukocite. Simtomi su vrlo slični piroplazmozi, a nisu rijetke ni istovremene infekcije sa oba parazita. Osim navedenih parazita, sami krpelji, ukoliko ih nalazimo u većem broju ili su napali mladu životinju mogu uzrokovati anemiju zbog gubitka krvi sisanjem. Bitno je da vaš pas uvijek ima zaštitu protiv krpelja u vidu spot-on pripravka, spreja ili ogrlice. Ni jedno sredstvo nije 100 % i zato uz njegovu primjenu treba redovito pregledavati psa nakon svake šetnje.

Na drugom mjestu nalazimo razne insekte koji svojim ubodom mogu i te kako zagorčati život vama i vašem ljubimcu. Najjače reakcije javljaju se nakon uboda pčele, stršljena, ose i bumbara. Naime, njihov žalac je vezan za otrovni aparat koji prilikom uboda ispušta otrov, tkz. venom. Nakon uboda može doći do dvije vrste reakcija-toksične ili alergijske.Nakon jednog uboda u zdrave životinje obično dolazi do lokalne reakcije koja se očituje crvenilom i edemom (otokom) ubodenog područja i obično traje do 24 sata. U takvom slučaju treba provjeriti nalazi li se u koži još uvijek žalac.Ako da, treba ga pincetom ukloniti jer se iz njega i dalje luči venom. Nelagodu životinji možemo smanjiti aplikacijom hladnih obloga na otečeno mjesto.Ukoliko životinja bude više puta ubodena, naročito u glavu, vrat ili vaskularizirano područje, doći će do toksične reakcije.Kratko nakon uboda životinja počne povraćati, dobije proljev, postane slaba, otežano diše i može izgubiti svijest. Kod velikog broja uboda može doći do smrti zbog kardiotoksičnosti otrova. U slučaju takve reakcije hitno posjetite vašeg veterinara.