Osječanin vlasnik više od 200 nošenih dresova raznih nogometnih klubova

Hajdukov dres iz Lige prvaka, sad već davne 1995., poklonio mu je otac za rođendan. Bio je to prvi u utakmici nošeni, tzv. matchworn dres, Osječanina Josipa Kovačevića - Vjeve (36). Danas je, nakon što ih je 2001. počeo aktivnije skupljati, vlasnik zavidne kolekcije od 200-njak dresova svjetskih reprezentacija i europskih klubova. Dio njih je dobio od prijatelja, dio kupio, a dio razmijenio.

- Svaki dres ima neku svoju priču, no nijedne mi lipe nije žao. Nogomet mi je jedina prava ljubav u životu. Sve ostalo su veća ili manja razočaranja - kaže Vjevo, jedan od najvjernijih navijača hrvatske reprezentacije iza kojega je čak 70 odgledanih utakmica diljem svijeta. Tako je, primjerice, do dresa Dade Prše došao dok je putovao na utakmicu repke u Austriju.

- Vidio sam da ga nosi, pitao čovjeka bi li prodao, on pristao i za nešto novaca sam dobio dres koji sam silno želio. U Japanu sam doslovce skinuo s Japanca dres talijanske lige. Ostao je gol do pasa pa sam mu dao svoju majicu. Nije se ljutio, slavio je i pjevao s nama - opisuje Vjevo kojemu su u skupljanju najviše pomogla četvorica nogometnih prijatelja; Jurica Vranješ, fizioterapeut dr. Miki Nikolić, suigrač iz NK Olimpije Marin Skender te suigrač i trener Tihomir Rudež. Vranješ mu je, otkriva, sa 100. utakmice reprezentacije darovao dres Walesa, a Rudež mu u jednom navratu darovao čak 12 komada!

- Ponekad 10 dresova skupim tijekom cijele godine. To nisu komadi do kojih se lako dolazi iako je danas puno lakše nego li je bilo prije. Naime, danas igrači imaju po dva dresa za utakmicu, a nekoć su, prije 20 ili 30 godina, imali dvije garniture za cijelu sezonu - opisuje Josip koji ima zlatno pravilo - dresove koje su mu darovali prijatelji nikada neće prodati ili zamijeniti. Kao ni, za njega najvrijednije, dresove hrvatske reprezentacije.

- Sa svih prvenstava na kojima je Hrvatska igrala, od slavne generacije vatrenih, imam dresove Asanovića, Bokšića, Bobana, Prosinečkog i Šukera, ali i dresove klubova u kojima su igrali. Primjerice Bokšićev dres iz Lazia, a Bobanov iz Milana. Nažalost, nemam nijedan dres hrvatske reprezentacije iz Francuske 1998 pa molim onoga tko ima da mi se javi - razočarano kaže osječki kolekcionar, no odmah ponosno nabraja da u svome vlasništvu ima dresove Roberta Baggia, Rivalda, Teddyja Sheringhama i Roberta Piresa. Točnije, Piresov dres dobio je iz utakmice Dinama i Marseilla. Uz Baggia i Bobana, ima dresove i drugih poznatih “desetki” poput Rominog Tottija, Nike Kovača... Bivši kapetan nacionalne vrste Boris Živković, naglašava, darovao mu je engleski dres.

- Cilj mi je imati dresove lige petice, ali i Portugala koji iznimno cijenim. No najteže je doći do “uniformi” španjolskih i francuskih klubova - navodi Vjevo koji je vrijednu kolekciju “izložio” na Facebooku, a zbog koje mu, češće nego inače, zvoni telefon. Neki od njih lako mogu dosegnuti cijenu od 1000 eura. Cijena, ipak, ovisi o starosti, utakmici gdje je nošena, tko ju je nosio pa mu je stoga i teško procijeniti kolika je vrijednost kolekcije. Drži, ipak,da nije manja od 30.000 eura.

- Hajdukov je dres iz Lige prvaka 1995. kada su igrali s Anderlechtom, Benficom i Ajaxom, a koji mi je otac poklonio, neprocjenjiv - zaključuje svestrani Vjevo kojega i danas pamte kao ponajboljeg juniora NK Osijeka. Danas žali što nikada nije odigrao utaknicu u I. ligi za svoj klub i svoj grad. Uvijek isti - Osijek.

Vjevo u Hrvatskoj glasi i za jednog od najvatrenijeg navijača, započeo je trenersku skolu sa završenom C licencom te bi u budućnosti volio raditi s djecom i na čelu je udruge “Mozak”. Točnije, udruge Osječani mozak Hrvatske, a koja okuplja 20-oricu najvjernijih osječkih navijača reprezentacije. Naravno, desetak članova “mozga” već ima isplaniran let do Turske gdje će, nadaju se, domaća vrsta osvetiti poraz u četvrtfinalu na EURO-u 2008.

- Dobit ćemo ih. Hrvatska će igrati na EURO-u u Ukrajini - uvjeren je Vjevo iza kojega je više od 150.000 prijeđenih kilometara i najmanje 30.000 potrošenih eura. Zahvaljujući nogometu odnosno hrvatskoj reprezentaciji koju aktivno prati od 1995. obišao je gotovo cijeli svijet, najdalji mu je put bio do Japana, a posljedna mu je ruta bila Grčka.

- Boravak u nekoj zemlji pokvari mi poraz pa sam tek nakon povratka iz Grčke shvatio da sam bio na prvom Parlamentu na svijetu, na Akropoli u Ateni - zaključuje svjetski putnik koji se nada da će se Hrvatska plasirati i za toliko mu željeni Brazil pa će uspjeti obići i Južnu Ameriku. Zato i nestrpljivo čeka utakmicu sa Srbijom.

Putovanja su dobra zabava i druženje s ostalim navijačima u svijetu, kaže Vjevo koji nikad nije podigao kredit za neko od putovanja. Za odlazak na utakmicu uvijek ima “ušparani” novac, a s ekipom odsjeda u hostelima i jeftinijim hotelima, a ponekad znaju i iznajmiti kuću. Najstresnije mu je gostovanje bilo 1999. kada je kao jedan od rijetkih hrvatskih navijača došao u Beograd pratiti dvoboj tadašnje Jugoslavije i Hrvatske. Najljepšim pamti boravak u Japanu.

- Za mene su Japanci najbolji ljudi na svijetu. Sjećam se, prva noć u Japanu, mi vani negdje oko jedan sat iza ponoći kad odjednom dolaze maskirani moticklisti! Policija ih je rastjerivala, en znam tko su bili, da li njihova mafija Yakuze, ali imao sam osječaj da se snima film kad sam ih ugledao. Na kraju smo se sprijateljili - smije se Vjevo koji hrvatske kolekcionare smatra najtežim pregovaračima. Pregovori, kaže, mogu trajati mjesecima.

- Al ipak ih sve pozdravljam - smije se.