AUTOR agencija vlm



25. STUDENOG 2010. 09:38h

Pet znakova koji govore jeste li u zlostavljačkom partnerskom odnosu

Tekst

 Mnoge žene mogu biti u potencijalno zlostavljačkom partnerskom odnosu, a da to i ne znaju. No, objašnjava psihologinja Dušica Branković, voditeljica psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji riječke Udruge za zaštitu obitelji U.Z.O.R., postoji pet indikatora koji upućuju da partnerski odnos postaje nasilan.

 Kontroliranje je problem

Na prvom su  mjestu ljubomora i posesivnost, slijedi kontrola, verbalno nasilje, prijetnje partnerici, njenoj obitelji, čak i kućnim ljubimcima i, naposljetku, izolacija od prijatelja i obitelji.

 Ovi znakovi nisu nužno nasilni, ali mogu takvima postati i kasnije voditi k nasilju.  

U svakom slučaju riječ je o obiteljskom nasilju, a ono je, govori psihologinja s bogatim iskustvom u radu s osobama koje su počinitelji nasilja u obitelji, mnogo više od fizičkog nasilja. Štoviše, mnoge zlostavljane žene koje njihovi partneri kontroliraju i koje žive u opasnosti i strahu nikad nisu bile fizički zlostavljane.  

Psihološko i emocionalno zlostavljanje mnogo je veći problem nego što su to spremne sebi priznati i same  zlostavljane žene. Ono može ostaviti duboke i trajne posljedice. Kako bi pokazali nadmoć nad svojim partnericama, zlostavljači koriste emocionalnu i psihološku kontrolu nad njima.

 - Vrijeđaju ih, viču, stalno kritiziraju, podcjenjuju njihove sposobnosti, ponašaju se prezaštitnički ili postaju ekstremno ljubomorni, otežavaju viđanje i posjećivanje obitelji i prijatelja ili ružno govore o njima, zabranjuju ženama da idu gdje žele i s kim žele, ponižavaju ih pred drugima - nabraja psihologinja najčešće i najlakše prepoznatljive obrasce nasilničkog ponašanja.  

Popis ponašanja koja upućuju na zlostavljanje

Ovakva ponašanja tek su neka na, kako je naziva psihologinja Branković “check-listi" zlostavljajućeg ponašanja koja može pomoći ženi da procijeni je li  zlostavljana. 

 -Nasilničko ponašanje ogleda se i kroz ekonomsku kontrolu,  primjerice uskraćivanje  bankovnih kartica ili polaganje računa  baš za svaku sitnicu ili  uzimanja ženina novca - ističe psihologinja te dodaje:  

- Tu su i prijetnje, od zastrašivanja  pokretima ili gestama, pokazivanjem oružja do prijetnji oduzimanjem djece, ozljedama, prijavama institucijama, a nije rijetkost korištenje bijesa i “gubitka kontrole” kao prijetnje da se dobije željeno i naposljetku fizičko zlostavljanje iza dobro zatvorenih vrata udarcima koji se pažljivo nanose, ondje gdje se modrice i tragovi neće vidjeti..  

- Prepoznavanje upozoravajućih znakova i simptoma obiteljskog nasilja prvi je korak u njegovu sprečavanju - kaže psihologinja Branković napominjući da nitko ne bi smio živjeti u strahu od partnera, a to je najočitiji (i najzanemarivaniji) znak zlostavljajućeg odnosa.  

- Ako se osjećate kao da morate hodati “po jajima” dok ste s partnerom, ako stalno morate paziti što ćete reći  i učiniti kako biste izbjegli njegovu ljutnju, ako vas omalovažava i pokušava kontrolirati, a zbog toga osjećate samoprijezir, nemoć i očaj,  u nezdravom ste i zlostavljajućem odnosu i najbolje je potražiti pomoć - upozorava riječka psihologinja.  I na kraju valja naglasiti da unatoč tome što mnogi misle, obiteljsko nasilje i zlostavljanje nije gubitak kontrole zlostavljača. 

Dijele dom s nasilnikom  

To je njegov namjeran izbor - biraju koga će, kada i gdje zlostavljati, sposobni su zaustaviti svoje nasilno ponašanje kada imaju koristi od toga, kad je netko u blizini kontroliraju se i ponašaju da je sve u redu, a napadaju kad ostaju sami s žrtvom.  Danas se diljem svijeta obilježava Dan nenasilja nad ženama pa nije zgoreg podsjetiti da su najčešće žrtve nasilja žene u dobi od 36 do 45 godina, a da je njih pedeset posto doživjelo seksualno nasilje. Šokantno je da se od svih slučajeva  zlostavljanja njih čak 92 posto događa u zajedničkom domu koji žrtve dijele s djecom i zlostavljačem. Mnoge žene mogu biti u potencijalno zlostavljačkom partnerskom odnosu, a da to i ne znaju.

 I tinejdžerice često zlostavljaju njihovi dečki, a roditelji, ponajprije majke, morali bi naučiti prepoznati znakove zlostavljanja kako bi ga zaustavili.

Zvono na uzbunu i prvi upozoravajući znak jest izolacija kćeri od prijatelja koje je imala prije nego što je upoznala svog dečka, manje slobodnih aktivnosti i izbjegavanje druženja s obitelji.

Emocionalne promjene, pretvaranje sretne osobe, kakva je djevojka kad se zaljubi, u tužnu i očajnu, povlačenje u osamu i više suza – također su znakovi da u vezi nešto ne štima. Brojni njegovi telefonski pozivi i poruke te njezina obveza da se odmah javlja mogu upućivati na to da je pod stalnom kontrolom – gdje je, što radi, kad se vraća kući...

Crvena je zastavica za ljubomoru, kaže psihologinja Branković, kad dečko već na početku veze kaže djevojci da je voli. To se može učiniti romantičnim, a zapravo je njegova “udica”. Ako dečko vaše kćeri dolazi iz nesređene obitelji, i to bi moglo značiti nevolju, iako ne mora slijediti put roditelja ako su nasilni prema njemu ili međusobno. Upozoravajućim znakom smatra se i potreba da se impresionira – kada dečko vašu kćer “savjetuje” u odabiru prijatelja, izgledu, odijevanju, frizuri, šminkanju, a ona sve to slijedi, a pritom poriče da je tako, u strahu je što joj on može učiniti ako se ne promijeni. Traženje izgovora i zauzimanje za partnera, kao i “obrana” njegovih loših postupaka i ružnih riječi, upozoravajući su znaci nasilja u vezi.

Želja za moći
Oni koji žele vladati nad drugima nisu sposobni za partnerski odnos

U svakom trenutku mora 
znati gdje ste i što radite. Uočite li takvo ponašanje, ne trpite ga

I gore od batina
Mnogi ovu vrstu zlostavljanja ne priznaju, no može biti i gora od fizičkog nasilja

Kada postane neizdrživo
Da bi kontrolirao žrtvu, zlostavljač prijeti njoj, djeci, ljubimcima...

Zabrana pristupa
Zatočenje, zabrana druženja s prijateljima i obitelji u strahu da će biti raskrinkani