Problem sportaša - što s medaljom nakon silaska s podija

Osvajanje medalje na olimpijskim igrama sasvim sigurno jedan je od vrhunaca karijere za svakog sportaša, međutim nakon što siđu s podija mnogi sportaši imaju problem - što s medaljom dok ne dođu kući pri čemu ih mnogi gube ili oštete.

Brazilski judaš Felipe Kitadai oštetio je brončanu medalju za vrijeme tuširanja, južnoafrički plivač Cameron van der Burgh, zlatni na 100 m prsno već danima s medaljom spava, britanska veslačica Helen Glover držala je medalju ispod jastuka, dok se mačevalac iz Venezuele Ruben Limardo Gascon nije odvajao od medalje niti tijekom razgledavanja Londona, te posjeta ostalim sportskim borilištima. Britanski tenisač Andy Murray je svoje zlato i srebro iz singla i parova objesio svojim psima oko vrata.

Nizozemski veslač Diederik Simon je 2004. u Ateni srebrnu medalju izgubio u restoranu, Talijan Davide Tizzano je 1988. u Seoulu od sreće skočio u rijeku sa zlatnom medaljom, no medalju mu je ispala iz ruke. Roniocima su trebala dva dana da je pronađu. Jedan od zanimljivijih primjera gubitka medalje je onaj sa Muhamedom Alijem, olimpijskim prvakom iz Rima 1960. godine. Slavni boksač je bacio medalju u rijeku jer su ga u jednom restoranu odbili poslužiti jer je crnac. Ipak, Ali je svoju medalju dobio natrag, ali na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti, kada je već bolovao od Parkinsonove bolesti.

Tijekom svakih OI organizatori se susreću s molbama sportaša koji su izgubili ili oštetili odličje. U Londonu su zbog toga posebno upozorili sportaše da na odličja dobro paze, jer ih ne pokriva nikakvo osiguranje. Londonske zlatne kolajne koštaju 706 dolara.

"Čim se uruče, medalje postaju odgovornost njenog novog vlasnika," poručili su organizatori. (Hina)