Pročitajte kako su nastale drevne i moderne Olimpijske igre

Olimpijske igre u staroj Grčkoj, iz koje zapadna civilizacija vuče svoje korijene, imale su veliko značenje. Održavale su se svake četiri godine u čast bogu Zeusu u svetištu Olimpiji na poluotoku Peloponezu.

Kako nema pouzdanih izvora o nastanku igara literatura bilježi legende. Jedna od njih kaže da je Herkules, sin Zeusa i Here, u igri s braćom priređivao natjecanja, a pobjedniku na glavu stavljao maslinovu grančicu. No, povod za utemeljenje igara je obilježavanje ubojstva kralja Augija. Herkules je, naime, ubio kralja koji mu je odbio platiti za čišćenje smrdljivih štala.

Druga legenda kaže da je kralj Elide Oinomaos, sin boga rata Aresa, uživao u konjskim trkama sa zapregom i da je protivnike nakon pobjede ubio. Boljemu od sebe obećao je kraljevstvo i svoju kćerku Hipodamiju. Kralj je sve do pojave prosca Pelopa, Tantalova sina, ubio trinaest prosaca (zbog toga se broj trinaest smatra nesretanim). Pelop se, kako legenda kaže, poslužio lukavstvom i kočijašu Mirtilosu obećao pola kraljevstva ako izvadi vijak iz kotača kraljeve kočije. Zahvaljujući toj prijevari, u legendi nazvanoj lukavstvom, Pelop je usmrtio kralja, oženio se Hipodamijom i zasjeo na prijestolje. Kad je Mirtilos došao po obećanu nagradu, Pelop ga je zbog nečasna djela bacio sa stijene u more pa je po njegovu imenu cijelo područje dobilo ime Peloponez. Pelop je u čast kralja Oinomaosa koji je volio natjecanja utemeljio olimpijske igre i postavio stup srama za sve koji nečasnim postupcima u natjecanju žele doći do pobjede.

Starodrevne olimpijske igre trajale su od godine 776. prije Krista do godine 392. U gotovo 1200 godina priređeno je oko 290 olimpijskih igara u društvu u kojem je tjelovježba bila jedan od temelja odgoja i obrazovanja. Olimpija nikad nije postala veće naselje jer je ulaz bio dopušten samo natjecateljima, sucima, umjetnicima i predstavnicima nekih država. Ženama je pristup bio zabranjen jer su natjecatelji bili goli. Za vrijeme olimpijskih igara cvjetala je trgovina, umjetnici su prikazivali ili čitali svoja djela, filozofi su tumačili svoje poglede na život i svijet u njemu, dok su političari sklapali saveze, a trgovci ugovore.

Ostaci Olimpije nakon potresa i razaranja za rimskoga cara Teodozija I., otkriveni arheološkim istraživanjima u 19. stoljeću, potaknuli su organizaciju olimpijskih igara modernog doba. Starodrevna Olimpija postaje privlačnom mnogobrojnim turistima i prijateljima sporta diljem svijeta.

U drugoj polovici 19. stoljeća Grci su pokušali, ali nisu uspjeli, obnoviti starodrevne igre. Veliki pristaša tjelesnog odgoja, pedagog, povjesničar i diplomat Pierre de Coubertin (1863.-1937.) počinje provoditi tu zamisao. Francuski barun, rođeni Parižanin, počeo je 1888. pripremati plan za obnovu olimpijskih igara. Nakon što je dobio potporu prijatelja, za putovanja u Engleskoj i Americi, o svojim je idejama prvi put potkraj 1892. izvijestio predstavnike francuskih sportskih klubova u Parizu. Njegov olimpijski san tada je primljen suzdržano, ali se Coubertin nije predavao. Napokon je, u lipnju 1894., u pariškoj Sorbonni održan međunarodni Kongres sportskih djelatnika gdje je, poslije mnogih rasprava i konzultacija osmoga dana zasjedanja, 23. lipnja 1894., jednoglasno odlučeno da se osnuju moderne olimpijske igre. Dogovoreno je da se prva velika predstava povjeri Grčkoj i Ateni godine 1896., a nakon toga igre će se održavati prema starodrevnima svake četiri godine u drugome mjestu i drugoj državi.

Tom povijesnom kongresu bilo je nazočno više od 2000 ljubitelja sporta, među kojima i 79 službenih izaslanika iz desetak zemalja Europe i Amerike, a pismena potpora stigla je i iz Australije. U Izvršni odbor Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) izabrano je 14 uglednika. Prvi je predsjednik bio grčki književnik Demetrius Vikelas (1835. - 1908.), a tajnik barun Pierre de Coubertin. Geslo igara postala je čuvena izreka "Citius, altius, fortius" (Brže, više, snažnije), a mogli su nastupiti samo amateri. Odlukom Osnivačkog kongresa 1894. nije bilo predviđeno sudjelovanje žena. Ipak, već 1900. sportašice nastupaju na II. olimpijskim igrama u Parizu (tenis i golf). (Hina)