AUTOR: Iva Majetić Boško
FOTO: Arhiv/Ilustracija


SAVJET VETERINARKE

17. OžUJKA 2010. 22:36h

Proljetne bolesti mačaka

Tekst

Uz buhe, krpelji su najčešći paraziti na mačkama, a najbrojniji su u proljeće jer toplina i vlaga pogoduju njihovoj aktivnosti.

KRPELJI

Uz buhe, krpelji su definitivno najčešći paraziti na mačkama. Nalazimo ih cijelu godinu, no najbrojniji su upravo u proljeće jer toplo vrijeme i vlaga pogoduju njihovoj aktivnosti i razmnožavanju. Nema gdje ih nema- dovoljno je malo trave u besprijekorno uređenom dvorištu da se napravi cijela „kolonija“ krpelja.
Kada mace prolaze kroz travu ili grmlje prihvate im se za dlaku, te putuju po tijelu tražeći mjesta gdje je koža najmekša (glava, vrat, pazuh) kako bi se prihvatili svojim rilom i počeli hraniti sišući krv. Kako se hrane tako im raste zadak te na kraju izgledaju poput bobica grožđa . Kada su se nahranili otpuštaju se sa životinje.
Mačkama krpelji izazivaju nelagodu i svrbež, te ih se češući pokušavaju osloboditi. Ako životinje, naročito mačiće, napadne veliki broj krpelja, mogu postati anemične i slabe.
U našim krajevima, srećom, nije česta piroplazmoza u mačaka ( za razliku od pasa), no krpelji mogu prenijeti bakteriju Haemobartonellu felis koja također razara eritrocite mačke uzrokujući anemiju i žuticu. Zdrave mačke sa dobrim imunitetom uglavnom ne pokazuju nikakve znakove bolesti, no one koje boluju od neke druge bolesti ( najčešće mačje leukemije ili side) postanu slabe, ne jedu, sluznice su im blijede ili žute, te neke imaju povišenu temperaturu.
Hemobartoneloza se liječi antibiotikom doksiciklinom, no za sprečavanje krpeljivosti i bolesti koje oni prenose najbitnija je preventiva tj aplikacija spot-on pripravaka ( Frontline combo). Ogrlice protiv parazita nisu preporučljive, naročito za vanjske mačke, jer se u njihovim pustolovinama zna dogoditi da se negdje zakvače i ostanu visiti.

-.-Mark Marek Photography/Wikipedia.org-.-
Photo Mark Marek Photography/Wikipedia.org  
BUHE

Buhe su mačji vječni pratioci, koji naročito „bujaju“ u ovo doba godine. Žive na životinjama (mačja buha može prijeći na psa i pseća na mačku, a i jedna i druga mogu gricnuti čovjeka) i hrane se krvlju, no jajašca odlažu u okoliš, znači u tepih, košaru, ležaj, rupice u parketu isl. Iz jajašca se razviju ličinke koje se presvlače u kukuljice,a iz kukuljica mlada buha koja vreba novog domaćina.
Osim što uzrokuju jak svrbež u životinja, te u slučaju masovne invazije mogu dovesti do anemije, vrlo često u maca dolazi do alergije na slinu buha koja se manifestira sitnim osipom duž leđa i jakim svrbežom.
Kako bi naše ljubimce spasili od navedenih neugodnosti treba ih redovito tretirati sredstvima protiv buha sa produženim djelovanjem ( Frontline, Advantage, Stronghold ).Zbog činjenice da polažu jajašca u okoliš, vrlo ih je teško iskorijeniti iz nekog prostora i nije dovoljno samo tretirati životinju već treba dobro posisati prostor (naročito tepihe), ležajeve, jastuke i ručnike oprati na 6o stupnjeva te sve tretirati sredstvom koje ubija jajašca i ličinke buha (Biokil).

VIROZE

Mačje viroze nalazimo cijele godine, no zbog činjenice da životinje u toplijim mjesecima više borave vani, kao i da se više međusobno druže zbog sezone parenja, češća im je pojavnost.

Najčešće nalazimo mačji rinotraheitis koji se očituje gubitkom apetita, povišenom temperaturom, gnojnim iscjetkom iz očiju i/ili nosa, kihanjem, kašljanjem i lošim općim stanjem. Ukoliko se životinje ne liječe ( što naročito vrijedi za mačiće) može doći do nepovratnog oštećenja, čak i do gubitka oka, te do sekundarnih bakterijskih infekcija koje mogu uzrokovati upalu pluća.

Slične simptome nalazimo kod infekcije mačjim kalicivirusom, no ovdje se mogu javiti i promjene u usnoj šupljini-čirevi i ranice zbog kojih životinja odbija hranu i ima neugodan zadah.

Mačje viroze nalazimo cijele godine, no zbog činjenice da životinje u toplijim mjesecima više borave vani, kao i da se više međusobno druže zbog sezone parenja, češća im je pojavnost.
Panleukopenija mačaka je opasna viroza koja se lako prenosi među mačkama koje su u kontaktu, naročito necijepljenim životinjama koje borave vani. Bolest
počinje naglo, naročito među mačićima; prestaju jesti, mirni su i depresivni, povraćaju i/ili imaju proljev, brzo se razvije dehidracija i mogu uginuti ako se hitno ne liječe. Jedini siguran način da zaštitite vaše ljubimce od ove opake bolesti je da ih redovito cijepite.

Mačja sida i leukemija su dvije opasne i neizlječive bolesti koje se prenose među mačkama koje žive zajedno, koriste iste zdjelice za hranu, te među onima koje se grizu i grebu prilikom borbi. Simptomi mogu biti raznoliki, no životinje uglavnom mršave, stalno obolijevaju od drugih bolesti zbog jakog pada imuniteta, često imaju proljeve, anemične su, dlaka im je mutna, a životinje s leukemijom mogu dobiti tumor u području grudnog koša i teško disati.
Lijeka nema, eventualno se infuzijama i liječenjem sekundarnih infekcija može produžiti život, zato treba učiniti sve da se spriječi nastanak ovih bolesti. To postižemo držanjem mačaka unutra, kastracijom kako bi se izbjegle borbe za ženku, a ukoliko ne možemo spriječiti kontakte sa nepoznatim mačkama potrebno je cijepiti ih protiv virusa leukemije (iako cjepivo ne pruža 100 postotnu zaštitu).

Zarazni peritonitis je još jedna opaka i neizlječiva bolest od koje obolijevaju prvenstveno mačke mlađe od 3 godine i koja se vrlo brzo prenosi među životinjama koje su u kontaktu. Simptomi su: mršavljenje, gubitak apetita, žuta boja sluznica, teperatura koja ne pada unatoč antibiotskoj terapiji, povećanje trbuha zbog nakupljanja tekućine (ascites), te otežano disanje zbog nakupljanja tekućine u grudnoj šupljini.

OTROVANJE ANTIKOAGULANSIMA

Veliki broj mačaka je nažalost skončao zahvaljujući nestručnom, ali i namjernom postavljanju otrova za štakore na mjesta dostupna za ova znatiželjna stvorenja. Apsolutno spada u jednu od najstrašnijih smrti-životinje iskrvare na bilo koji tjelesni otvor (usta, nos, anus) ili u sebe same (pluća, trbušnu šupljinu). Ovo trovanje je često kod mačaka koje puno skitaju. Vlasnik primjećuje da je životinja mirna, bolno mjauče, sluznice su joj blijede, pada joj temperatura, može šepati zbog izljeva krvi u zglobove. Krvari na bilo koji organ, a u slučaju krvarenja u pluća ili stvaranja hematoma u području grkljanja dolazi do gušenja. Potrebno je brzo reagirati i odvesti macu kod veterinara jer ju samo davanje protuotrova (konakiona tj. vitamina K ) može spasiti.