Samo se umrijeti mora: Zanimljive činjenice o smrti

Nakon dekapitacije, ljudska glava ostaje svjesna svega oko sebe još dvadesetak sekudni. Žohari mogu živjeti bez glave cijelih devet dana.

Svake godine jedan od 200 000 srednjoškolaca sportaša umre iznenada. Najviše ih umire za vrijeme igranja košarke i nogometa, a umire pet puta više dečkiju nego cura.

Čak 80% Amerikanaca umire u bolnicama. Usprkos tome što svi žele umrijeti u miru svojeg doma, okruženi obitelji i prijateljima koje vole i koji bi im olakšali posljednje dane.

Popapanjem se u tlo ispuštaju ogromne količine tekućine: formaldehida i etanola. Kremiranje nije mnogo bolji način zaštite okoliša: u zrak se ispušta mnoštvo otrovnih plinova - od ugljičnog i sumpornog dioksida do živinih spojeva koji nastaju iz zubne cakline.

Nije točno da raste stopa samoubojstava u vrijeme blagdana. Baš suprotno.

Photo Wikipedia

Većina ljudi koji nastradaju u požarima ne umire zbog opeklin nego zbog nedostatka kisika. Otrovni plinovi ih uguše. Mogli bismo reći da je nedostatak kisika zapravo uzrok svih smrti.

Enzimi koji su za života sudjelovali u razgradnji hrane, tri dana nakon što nastupi smrt počnu razgrađivati tkivo.

Dnevni tisak u New Yorku prepun je vijesti o ubojstvima. Zbog toga je još zanimljivija činjenica da u tom gradu više ljudi skonča od svoje, nego od tuđe ruke.

U Americi nitko nije umro od starosti. Tamo se starost ne smatra valjanim razlogom smrti pa su službeni razlozi "otkazivanje organa" ili "uznapredovale bolesti".

U engleskom jeziku postoji više od 200 eufemizama za riječ "smrt".

U Kini je obitelj sretnija što se više ljudi pojavi na pogrebu. Zbog toga se unajmljuju i egzotične plesačice kako bi na pokop došlo što više (čak i nepoznatih) ljudi.