Smeđi šećer nije zdraviji od bijelog

Često čujemo kako su integralni proizvodi puno zdraviji od onih prerađenih. No, je li tako i sa smeđim šećerom? I što je uopće smeđi šećer?

Različiti izvori navode različite definicije za smeđi šećer. Prvi kažu da je to nerafinirani ili djelomično rafinirani oblik šećera kojemu je ostala još jedna ovojnica melase, dok drugi navode da je to zapravo bijeli rafinirani šećer kojemu je naknadno dodana melasa. Ta se smeđa boja lako ispere vodom, a sastoji se od kalcijeva sulfita, sumporovih soli, natrijevog hidrosulfita, fosforne kiseline i natrijevog karbonata.

U našim dućanima možemo pronaći dvije vrste šećera, onaj tamniji i onaj svjetliji. Svijetli smeđi šećer sadrži 3,5 posto melase, dok ga tamni sadrži 6,5 posto. Svjetliji šećer je nježnijeg, a tamni šećer intenzivnijeg okusa i mirisa. Sve vrste smeđeg šećera proizvode se iz šećerne trske jer je melasa iz trske prihvatljivog okusa i mirisa za ljude, dok melasa iz šećerne repe to nije.

Mnogi dijetetičari preporučuju upotrebu smeđeg šećera jer sadrži manje kalorija. No, zapravo je energetska vrijednost bijelog i smeđeg šećera približno ista. Stotinu grama bijelog šećera sadrži 387 kcal, a smeđeg 377 kcal.

Smeđi se šećer probavlja jednako kao i bijeli

Isto tako različiti izvori daju različite podatke o nutritivnom sastavu. Prema jednima, smeđi šećer, kao niti bijeli, ne sadrži nikakve nutrijente. Ipak 'USDA National Nutrient Database for standard Reference' navodi da 100 grama smeđeg šećera sadrži minerale, i to u većim količinama: kalija, kalcija, natrija, magnezija i fosfora, dok su vitamini - tiamin (B1), riboflavin (B2), niacin (B3), pantotenska kiselina, vitamin B6 i folati zastupljeni u manjim količinama.

Prema istom izvoru, bijeli šećer u svojem sastavu sadrži 99.98 posto saharoze, a vitamina i minerala ima znatno manje. Smeđi šećer, unatoč tome što sadrži nešto minerala, u organizmu se probavlja isto kao i bijeli šećer, odnosno monosaharid koji preskače procese probave i direktno ulazi u krv te tako također negativno utječe na kontrolu razine šećera (glukoze) u krvi.

Postoje i tvrdnje da je jedina prednost upotrebe smeđeg šećera u usporedbi s bijelim ta što on ne dovodi do dodatne fermentacije uvjetovane mikroorganizmima u našem probavnom sustavu.