Uspješan brak leži na poznavanju povijesti

Tisuće godina trebalo je proći da bi ljubav postala sastavni dio uspješnog braka, o kojem danas mnogi samo maštaju.

Brak je oduvijek bio predmet interesa, budući da sa sobom povlači ne samo sociološke, već i kulturne i vjerske posljedice. Bilo je potrebno čak pet tisuća godina kako bi ljubav postala sastavni dio uspješnog braka, koji se kroz povijest nebrojeno puta nalazio pred izazovom stvarnosti.

Njime se pozabavila i američka autorica Susan Squire u svojoj knjizi "I Don't: A Contrarian History of Marriage", u kojoj iznosi širok pogled razvoja i širenja modernog ideala braka, kao strastvene zajednice koja se temelji na ljubavi, piše Salon.

Grci utrli put razvoju organizirane prostitucije

Posebno je bio zanimljiv život Atenjana u Staroj Grčkoj, koji su stupali u brak u starosti od 25 do 30 godina te su za suprugu obično uzimali 15-godišnjakinje. Grci su žene dijelili u tri kategorije: supruge, koje su im služile za stvaranje potomstva i obavljanje kućanskih poslova, kurtizane, koje su bile kulturno i intelektualno obrazovane i koje su im služile za zabavu te, naposljetku, prostitutke, bilo muške ili ženske. Atenjani su prvi, uz demokraciju, utrli put razvoju organizirane prostitucije. Prevladavalo je vjerovanje da žene nisu vrijedne najvišeg oblika ljubavi, koji je pak, bio rezerviran isključivo za ljubav između muškaraca.

Brak kao temelj socijalne stabilnosti za rane kršćane

U razdoblju ranog kršćanstva brak je služio kao temelj socijalne stabilnosti, odnosno širenja potomstva i zaštite očinstva. Žene su se pridržavale vjernosti koja je za njih bila apsolutna, ali nitko nije uživao u seksu za koji se vjerovalo da je grešan bez obzira na okolnosti i socijalna pravila. Kršćani su vjerovali da je celibat superiorniji u odnosu na brak, a djevičanstvo najviša vrijednost.

U tom razdoblju upuštanje u neobvezan seks bilo je nezamislivo, a parovima je služio u svrhu reprodukcije i sprečavanja prevare. Ljudi su zaista vjerovali da će, ako budu imali seksualni odnos nedjeljom, što je bilo protivno nauku Crkve, jednog dana dobiti dijete s fizičkim poteškoćama.

Preljub kao pravilo u doba aristokracije

Podizanje obitelji u aristokraciji bilo je isključivo ekonomskog karaktera, odnosno, radi stjecanja i zaštite vlasništva i dobrobiti. Nisu se vjenčali zato što su to htjeli, već zato što su na taj način mogli osigurati mir svojoj zemlji, priskrbiti još više sluga ili pak, radi održavanja krvnog srodstva. Budući da su takvi brakovi bili lišeni emocija i strasti, aristokracija je ljubav i strast upražnjavala izvan braka.

Promjene su nastupile dolaskom Martina Luthera u ranom 16. stoljeću, koji je istupio u obranu braka, ne samo kao zajednice koja je osiguravala nastanak potomstva ili zaštitu vlasništva, već kao najvišu društvenu vrijednost koja pruža emocionalnu sigurnost, privrženost, zajedništvo i strast. Utjecao je na širenje ideje da se sredovječni muškarci ne bi trebali vjenčati s tinejdžericama i da bi trebao postojati stupanj kompatibilnosti u godinama i iskustvu među partnerima. Isticao je da se ljudi ne bi trebali vjenčati zato što su na to bili prisiljeni od strane roditelja.

Ah, ti golupčići. Photo Siniša Bužan

Izgleda da je društvo prihvatilo ideju bračne ljubavi mnogo prije nego što su se muškarci i žene dosjetili ideji da bi u braku trebali biti partneri, kao i činjenicu da ženski mozak nije ništa manje kompetentan od muškog.

Moderni brak na kušnji?

U današnje vrijeme, ljudi se pak nalaze pod utjecajem popularne kulture koja promiče ideal ''ljubav na prvi pogled'' i pritisak sklapanja braka. No, jednom kada ljudi stupe u brak i krenu u zajednički život, zapravo nisu svjesni što uistinu znači bračna ljubav i koliko se razlikuje od one idealne ljubavi u koju se zaklinju pred oltarom. Vjerojatno bi bilo mnogo manje razvoda, smatra Squire, kada bi ljudi napokon postali svjesni težine stvarne prirode bračnog života. Kada bi se upoznali sa samom povijesti braka, o kojoj piše Squire, ljudi bi možda lakše riješili probleme s kojima se suočavaju u vlastitom braku.