ARHITEKTONSKI UMJETNIK

26. LISTOPADA 2007. 23:00h

VIDEO: Nijemi dječak postao Živa kamera

Tekst

U osmoj je godini već crtao prava mala umjetnička djela imaginarnih gradova pogođenih prirodnim katastrofama.

Autizam je organski razvojni defekt, a Stephen Wiltshire je živi dokaz da ono što neki smatraju defektom, predstavlja nadarenost o kakvoj mnogi mogu samo maštati.

Iako je rođen nijem, priroda ga je obdarila fascinantnim pamćenjem i preciznom rukom, te je postao jedan od najpopularnijih umjetnika, a svojim je djelima zaradio nadimak ''Živa kamera''. 

Prve riječi

Stephen Wiltshire je rođen u Londonu u travnju 1974. godine. Rođen je nijem, a u trećoj mu je godini dijagnosticiran autizam. Iste mu je godine umro otac u prometnoj nesreći.

U četvrtoj je godini krenuo u Quensmill školu u Londonu gdje je počeo pokazivati izrazito zanimanje za crtanje. Kako mu komunikacija stvara poteškoće, on je s okolinom komunicirao putem svojih crteža.

Stephen je svoje prve riječi (olovka i papir) izgovorio tek u petoj godini života. U osmoj je godini već crtao prava mala umjetnička djela imaginarnih gradova pogođenih prirodnim katastrofama.

Od najranijih dana pokazivao je posebno zanimanje za potrese, automobile i arhitekturu. Wiltshire je s deset godina nacrtao serijal slika koje je nazvao 'Londonska abeceda' gdje je na svakoj slici prikazao neku od londonskih znamenitosti za svako slovo abecede.

Postao je jako popularan umjetnik zbog svoje sposobnosti da nakon jednog pogleda na znamenitost nevjerojatnom preciznošću, na temelju pamćenja oslika sliku koja izgleda kao fotokopija stvarnosti. Zbog tog su ga umijeća popularno prozvali ''Živom kamerom''.

Putovanje Rimom

Wiltshire je jednom prilikom bio pozvan u Rim da testira svoje sposobnosti. Helikopterom je razgledavao grad, koji nikad ranije nije imao prilike vidjeti iz ptičje perspektive, a nakon 45 minuta razgledavanja trebao je oslikati panoramu grada na temelju pamćenja.

Za taj je zadatak dobio tri dana i 5 metara papira, te olovke. Tri je dana morao pamtiti milijune detalja, zgrade, balkone, prozore, male uličice... Stephen na zadatak kreće bez ikakvog skiciranja, kao da cijeli crtež s točnim proporcijama već postoji u njegovoj glavi. Nakon tri dana cjelodnevnog crtanja pokazivao je znakove umora, ali je bio izrazito zadovoljan svojim crtežom.

Nakon što je bio gotov, nekoliko je arhitekata provjerilo preciznost njegovog crteža. Pokazalo se da je Stephen zastrašujuće točno nacrtao panoramu Rima do najsitnijih detalja. Zgrade i kuće su čak imale pravilan broj katova i prozora. Njegov je Koloseum izgledao kao fotokopija stvarne građevine.

- Slici nedostaje puno detalja koje bih dodao da sam imao više vremena - izjavio je Stephen pri završetku svog crteža.

Snimku Stephenovog putovanja Rimom i trodnevno crtanje panorame možete vidjeti na ovoj stranici.


Panorama Tokija

U svibnju 2005. godine Wiltshire je pozvan u Tokio kako bi napravio svoj najveći crtež.

Stephen je bio oduševljen putovanjem, a crtanje japanskog glavnog grada predstavljalo mu je izrazito uzbuđenje i izazov.

Tokio je kao i Rim razgledao helikopterom te pamtio tisuće autocesta, zgrada, kuća, tornjeva, drveća i prozora.

Svoje je pamćenje trebao testirati na 10 metara papira, a za pothvat je dobio 7 dana.

Tjedan je dana crtao od jutra do mraka, a bio je toliko udubljen i fasciniran, da ga je u radu mogao prekinuti samo alarm koji je zvonio svaku večer u 18 sati, kako bi ga podsjetio da je vrijeme za odmor.

Po završetku crteža Stephen je blistao od sreće, u što se možete uvjeriti na ovom videu.

Osim Tokija i Rima, Stephen je crtao i Hong Kong što možete pogledati na ovoj stranici.