VIDEO: U autu pjevam, vrištim i skladam

Miroslav Škoro, kantautor, pjevač, bivši saborski zastupnik i Slavonac s imotskim korijenima, prvi je gost priloga 'Poznati za volanom'.

Miroslav Škoro, kantautor, pjevač, bivši saborski zastupnik i Slavonac s imotskim korijenima, prvi je gost priloga 'Poznati za volanom'. Svaki tjedan predstavljat ćemo javnu osobu iz života Hrvatske koja će govoriti o automobilima, prometu, sigurnosti cestovnog prometa i koje automobile voze ili bi željeli voziti. Miroslav Škoro je probio led i spremno smo sjeli u njegov automobil te krenuli s pitanjima.

Uvijek se vežete dok se vozite?

U automobilu sam najviše putovao i skladao i to jako puno. Od onih sam ljudi koji kad su u automobilu imaju jako puno, kako bih to rekao, nekad su bile demo vrpce, kazete, a danas su demo CD-i, što moji što od drugih ljudi, onda ja to slušam, derem se, vičem, uživam.

Miroslav Škoro

- Mislim da je to Zakonom propisano, a s druge strane je korisno. Neki su pričali da su imali nezgodnih situacija dok su bili vezani, a ja ne želim nikome dati povoda da mi uzme novce iz ruke tako lako.

Jeste li ofenzivni ili defanzivni vozač?

- Ima već par godina kako sam normalan vozač, nisam niti defanzivan, uvijek pokušavam predvidjeti situaciju i što će se dogoditi u prometu dok sam u automobilu. Napravim puno kilometara godišnje, oko 70-80 tisuća kilometara i tako da vozim u svim uvjetima i različitim godišnjim dobima. Moj zaključak je na osnovu vozačkog iskustva i onoga što mi se događalo na cesti da je jako važno predvidjeti što mi se može dogoditi.

Miroslav Škoro nije niti završio s rečenicom, a zvučni signal u automobilu je počeo javljati kako netko nije vezan.

- Recimo ja predviđam da sada, kad bi nas zaustavio policajac, naplatio bi vašem kamermanu kaznu jer se nije vezao, a auto to prepoznaje.

Koliko ste automobila promijenili u životu?

- Nisam ih puno promijenio, ustvari dosta sam ih i promijenio, a dosta sam ih vozio i stjecajem okolnosti. Recimo, kad sam se oženio odmah sam dobio na probu tri auta odjednom, ženin, puničin i od ženine sestre. Usuđujem se reći da sam vozio malo manje automobila nego Željko Pervan, on je šampion u mijenjanju automobila.

Što sve radite u automobilu dok se vozite?

- U automobilu sam najviše putovao i skladao i to jako puno. Od onih sam ljudi koji kad su u automobilu imaju jako puno, kako bih to rekao, nekad su bile demo vrpce, kazete, a danas su demo CD-i, što moji što od drugih ljudi, onda ja to slušam, derem se, vičem, uživam.

Koje su Vaše najdraže boje automobila?

-Tu sam ja vrlo staromodan, dosadan, konzervativan, kako god hoćete. Najviše mi se sviđaju tamni automobili, a najlakši su za održavanje vjerojatno metalik srebreni. U principu više sam s njim u praonici, ali ja volim tamnu boju. Mada ovisi o tipu automobila, jer s druge strane vidim, znam da je japanska nacionalna boja bijela i sve više automobila na cestama je bijelih, a nije niti to loše kad se dobro poklopi.

Photo Domagoj Pavelić

Koja Vam je do sada bila najzanimljivija vožnja i gdje?

- U Australiji mi je bilo najzanimljivije. Sjedio sam s desne strane jer je volan na desnoj strani. U početku sam cijelo vrijeme otvarao prozore jer sam tražio mjenjač pošto automobil nije bio automatik, ali nakon par kilometara se čovjek navikne.

Miroslav Škoro je govorio i o svom stojadinu koji je imao sjedišta SNO. Objasnio nam je da kratica SNO znači sjedišta na obaranje jer čim bi sjeo u njega, sjedala su bila u ležećem položaju.

Miroslav Škoro nije nikada imao problema s hrvatskom policijom, ali ispričao nam je da je nakon Daytonskog sporazuma prvi put išao preko Republike Srpske u Novi Travnik na koncert te je komentirao kako se mi žalimo da je puno policije na cestama, a kod njih je pravi urnebes. Prvo te zaustavi Federalna, pa policija Republike Srpske, i to više puta.

Tada je prvi put u životu vidio kako izgleda kokarda jer su u to vrijeme policajci RS imali kokarde na kapama. U jednom malom mjestu Ključ u Bosni prvo ga je na početku grada zaustavila policija, uzela mu novce, pa u centru i onda na kraju.

- Cijelo mjesto je dugo 700 metara, a mene na izlasku iz Ključa po treći put zaustavi policija. Jedan spava u autu, a drugi mi kaže: ''Prebrzo ste vozili''. Pitam ja koliko je pokazao radar, a on će meni: ''Čuj radar, kakav radar, vidio ja da ste brzo vozili''. Na to mu kažem kako su me već dva puta zaustavili, a on me pita da gdje, ja odgovorim pa na početku kod mosta, a on će: ''Čuj, kod mosta, to je bilo davno''. Sve u svemu, probudi se i njegov kolega i krene rasprava o radarima i procjeni brzine i na kraju sam, dok sam došao do Novog Travnika, sve konvertibilne marke podijelio.

Pogledajte video prilog U autu pjevam, vrištim i skladam.