SPONZORIRANI ČLANAK

15. VELJAčE 2010. 16:41h

Zaležajne rane - Decubitus

Tekst

Značajan problem njege bolesnika u kući ili bolnici.

Zaležajne rane kao problem

Zaležajne rane su problem koji godišnje odnosi ogromna financijska sredstva ali, daleko značajnija je patnja koju trpe pogođene osobe. Prevencija je, kao i uvijek najjeftiniji način ali nažalost ne provodi se u dovoljnoj mjeri. U zemljama koje su se potrudile uhvatiti u koštac s problemom decubitusa u zdravstvenim ustanovama, napravljeni su bolnički standardi za profilaksu decubitusa. Oni uključuju i diktiraju sve okolnosti na koje se može utjecati a koje su odgovorne za nastajanje zaležajnih rana. Standardima su definirani u prvom redu ležaj nepokretnog bolesnika, potom njega kože i poticanje krvnog optoka a posebno je akcentuirana edukacija medicinskih profesionalaca koji rade na odjelima s očekivanom pojavom zaležajnih rana.

Kako nastaju zaležajne rane?

Decubitus je oštećenje tkiva koje nastaje kod duljeg ležanja pa ga u narodu poznaju kao rane od ležanja, zaležajne rane. Do odumiranja tkiva dolazi radi lošeg protoka krvi u malim perifernim krvnim žilicama (mikrocirkulacija) koje opskrbljuju tkiva kisikom i hranjivim tvarima. Nedovoljan protok krvi nastaje kod nepokretnog tijela radi pritiska tijela o tvrdu podlogu. Zato se dekubitus prvo i razvija na mjestima gdje kosti upiru u meka tkiva. Kod ležanja na leđima to su zatiljak, lopatice, sjedne kosti, pete, laktovi. Kod bočnog ležanja: ramena, kukovi, koljena, bočne izbočine skočnih zglobova.

Eliminirati tvrdu podlogu je prvi i najznačajniji korak u spriječavanju nastajanja zaležajnih rana. Sve druge mjere neće dati rezultata bez ovog prvog uvjeta. Kad se govori o podlozi onda se misli u prvom redu na površinu s kojom zaležajno tijelo dolazi u neposredni dodir. To je madrac.

Dekubitus može nastati i kod pokretnih osoba na onom dijelu tijela koji je iz nekog razloga, najčešće prijeloma, loše imobiliziran sadrenim udlagama. Vidjela sam ga čak i kod bebica koje su roditelji zapuštali i ostavljali stalno ležati. I pojedine bolesti s jako oslabljenom perifernom cirkulacijom (šećerna i Burgerova bolest) pogoduju razvijanju dekubitusa brže i u jačem stupnju. Dakle, zaležajne  rane možemo očekivati kod svakog čovjeka koji će dulje vrijeme ležati nepokretan. To se ipak najčešće događa kod osoba u besvijesnom stanju poslije ozljeda glave ili kod operiranih koji su prinuđeni iza teže operacije ležati u određenom položaju.

Decubitus se vrlo brzo razvija, nekad za samo 48 sati. Prvo odumire povšinski dio kože (koža se zacrveni), slijedi potkožno tkivo, pa mišić i kost. Ukoliko se proces odumiranja tkiva ne zaustavi, širit će se u dubinu i širinu , ozbiljno ugrožavajući opće stanje bolesnika i njegov život. Na odumrlo tkivo se naseljavaju anaerobne bakterije (kojima ne treba kisik za život) dovodeći do infekcije koja brzo napreduje. Pri prodoru bakterija u krv nastaje sepsa (trovanje krvi) koja nerijetko dovodi do smrti. Anaerobne bakterije su vrlo otporne na antibiotike.

Mora postojati odgovornost za nastajanje dekubitusa

Od životne je važnoti spriječiti nastajanje dekubitusa , jer kad se jednom pojave, liječenje je vrlo mukotrpno, a ishod često upitan. Prevencija dekubitusa u operiranih i privremeno ili trajno nepokretnih bolesnika ima jednako važno značenje kao i bilo koja druga terapijska mjera koja se poduzima u liječenju osnovne bolesti.

Zato je dekubitus negativna svjedodžba za one koji se brinu o bolesniku, bez obzira radi li se o bolničkim okolnostima i medicinskom osoblju ili pak o obiteljskoj odgovornosti u slučajevima kada obitelj ima osobu kojoj je život dodijelio preteško breme nepokretnosti. Oni koji žive sami upućeni su na ustanove za njegu bolesnika. Razvidno je da se osobe medicinski laici koji će njegovati nepokretnog bolesnika, moraju educirati o dekubitusu. U bolnicama vrlo često nastaje dekubitus i to u prva 2-3 dana ležanja. Razlog su definitivno neodgovarajući madraci koji pogoduju brzom nastajanju dekubitusa i poništavaju sav trud medicinskog osoblja koje njeguje pacijenta. Upravo zato u zapadnom zakonodavstvu postoji kao obveza opskrba posebnih jedinica s antidekubitus madracima. Treba reći da se zaležajne rane pojavljuju kod manjeg broja osoba premda su poduzete doista sve profilaktičke mjere. Vjerojatno se radi o lošem krvnom optoku radi oboljenja krvnih žila ili pak o sniženom metabolizmu na nivou stanice. Za sada, znanost nema većinu odgovora vezanih za nastajanje i brzu progresiju zaležajnih rana pa čak ne postoji niti opće prihvaćena medicinska definicija decubitusa. Ipak kod najvećeg broja nepokretnih bolesnika moći ćemo spriječiti nastajanje zaležajnih rana primjenom standarda profilakse dekubitusa. Drugim riječima, na onima koji njeguju rizičnog pacijenta, je da učine sve kako bi spriječili nastajanje decubitusa. To će uspijeti samo ukoliko na vrijeme odrađuju planirani slijed aktivnosti o kojima ćemo u daljnjem tekstu govoriti!

-.--.-

Kako spriječiti nastajanje rana od ležanja

Spriječavanje pojave zaležajnih rana u zdravstvenim ustanovama definitivno treba biti zasnovano na izradi PROTOKOLA PROFILAKSE DECUBITUSA. Nije mi poznato da takav protokol imaju razrađen na odjelima gdje se očekuju pacijenti čije zdravstveno stanje nosi visoki rizik nastanka zaležajnih rana. Protokol mora sadržavati sve uvjete, postupke i ritam "rada" na takovom pacijentu. Sigurna sam da bi postojanje i pridržavanje protokola profilakse decubitusa bitno smanjilo njegovu učestalost kao i odgovornost medicinskog osoblja za razvoj decubitusa.

Kada se s ovom situacijom suočava medicinski laik u svom domu i obitelji, trebao bi od nadležnog liječnika i sestre biti upoznat o tome kako nastaje decubitus i što treba učiniti da do toga ne dođe. Ovaj tekst je zamjena za tu informaciju.

Kako spriječiti decubitus u kućnim uvjetima

Osnovno je biti svijestan da imamo u obitelji situaciju kada moramo djelovati pravodobno da izbjegnemo svoju patnju i patnju drage nam osobe, a potom naučiti kako se to radi. Morate usvojiti par osnovnih činjenica, u prvom redu zašto nastaje decubitus jer ćete samo na taj način uspjeti pobijediti. Neobično je važno znati da je decubitus munjeviti napadač koji, kad napadne, neobično brzo prodire u dubinu i širinu. Iz osobnog profesionalnog i obiteljskog iskustv, savjetujem Vas da uradite sljedeće:

1. prvo i najvažnije je osigurati ležaj, pri tom mislim na madrac i podnicu, koji će svojim medicinskim i ergonomskim svojstvima biti preduvjet bitke s decubitusom. Zato antidecubitisni madrac mora biti u onom sloju koji dolazi u neposredni dodir s tijelom, izuzetno mekan i ne pružati nikakav otpor. Ponavljam već rečeno - decubitus je propadanje tkiva koje, radi izloženosti pritisku, ne biva opskrbljeno s hranjivim tvarima i kisikom te odumire. Najjednostavniji način odabira madraca je:

- zatražiti na uvid da je madrac certificiran kao medicinski proizvod klase 1 EU
- isprobati madrac  u ležećem položaju
- ukoliko je osoba inkontinentna (ne kontrolira mokrenje i stolicu), madrac mora imati nepropusnu navlaku čija je kvaliteta izuzetno važna jer ne smije propuštati tekućine ali mora biti propusan za zrak.
- podnica bi svakako trebala biti podesiva kako biste lako i često mogli mijenjati položaj tijela bolesnika što je jako važno za protok energije kroz tijelo. Podesivost podnice u visinu pomoć je onome tko njeguje, nije nužna ali je poželjna.

2. Posteljina i rublje bolesnika trebaju biti od pamučnog materijala, perivi na 95CO. Nemojte koristiti bio-aktivne deterdžente, a ukoliko to ne možete izbjeći: napravite obvezno dva puta ispiranje ili je prepeglajte. Zašto je to važno? Bio-aktivni deterdženti oslabljuju zaštitni "film" kože te otvaraju put gljivicama i bakterijama. To se posebno odnosi na dijelove tijela gdje dolazi do vlaženja. Moj Vam je savjet mijenjati posteljinu i rublje svaka tri dana kako bi prali sa minimumom deterdženta i na nižoj temperaturi.

3. Vježbe! Odredite do podne, popodne i pred spavanje, znači tri puta dnevno po pet minuta za tjelovježbu. Ukoliko se s bolesnikom ne može uspostaviti komunikacija, mi ćemo izvoditi pasivne vježbe na način da, po planu od periferije ka centru gibamo sve zglobove u svim mogućim ravninama. Zamislite kako biste sami radili takve vježbe i odradite to na Vašem članu obitelji. Ako njegovana osoba može savijati i ispružati noge i ruke onda je treba podsjetiti da je vrijeme vježbanja. Potrudite se vježbe popratiti glazbom koju bolesnik voli. Važno je, ukoliko je to moguće, odraditi vježbe istezanja, protezanja jer one potiču krvotok u mišićima.

4. Masaža treba biti svakodnevna, najbolje ujutro nakon buđenja i toalete. Ono što morate znati je da nije svako tijelo za ručnu masažu, pa makar ona bila inježna. Mršave osobe starije životne dobi s tankom kožom kroz koju se provide krvne žile, nisu za ručnu masažu jer će se prouzročiti krvni podljevi. Ovim osobama masaža je lagano utrljavanje hranjive kreme u kožu ili primjena FIR zraka kao posebnog načina masaže. Aparate s vibracijskom masažom kod njih se može uporabiti samo na onim dijelovima tijela gdje je koža deblja i ima potkožnog tkiva. Najbolja masaža je hidromasaža.

5. Higijena i njega bolesnika. Budite uporni u nastojanju da bolesnik obavlja higijenske potrebe ili u toaletu ili koristeći toaletni stolac. Ogromno je psihološko značenje a i njega posebno izloženih dijelova je potpunija i lakša. Bolesnika bi trebalo jedanput tjedno istuširati ili okupati u kadi, prema tomu što je moguće. Nemojte koristiti šampone za tuširanje, bolji je blagi kvalitetni sapun jer se brže ispire s kože. Njega kože: kremu ili ulje treba nanjeti na potpuno suhu kožu što znači da iza kupanja treba pustiti desetak minuta da se koža posuši od nevidljive vode. Hranjiva ulja su jednostavnija jer se brže razmazuju ali za područje stražnjice ih ne preporučujem jer smanjuju kontakt kože sa zrakom. Na te dijelove treba nanijeti u tankom sloju lagane kreme s nekom od biljaka poput kamilice ili nevena.

6. prehrana je važna za spriječavanje decubitusa. Dovoljno tekućine poput blagih limunada povrće - posebno kiseli kupus, peršin i hren jer ubrzavaju krvotok, začine poput ruzmarina i bibera. Savjetujem prije ručka 0,03l jačeg alkohola i 0,1l kvalitetnog crnog vina poslje ručka. Dozirani alkohol širi krvne žile, a vino je kardio protektivno.

Na kraju, nemojte zaboraviti da je čovjek u prvom redu duhovno biće, i da mu razgovor znači kadkad više od hrane. Nemojte zaboraviti dvije stvari:

- napravite Vaš protokol njege člana obitelji
- svaki dan baciti pogled na dijelove tijela na kojima se prvo pojavljuje decubitus

 

-.--.-
ANTIDEKUBITUSNI MADRACI su prošli evoluciju od janjećih kožica, napuhanaca, lateks i gel podloga do termosenzitivnih materijala. Najučinkovitiji su janjeće kožice i termosenzitivni TEMPUR - materijal visoke tehnologije, razvijen u laboratorijama NASA-e, neprijemčiv za biološke agense. Spriječava i sanira dekubitus do 3. stupnja. Tempur je jedini program i antidekubitis madrac označen kao Medicinski proizvod klasa 1 EU.  

TEMPUR madraci i jastuci mogu biti presvučeni s velour navlakama ili pak specijalnim PU navlakama koje su rastezljive, meke i nježne, propuštaju zrak, a ne propuštaju tekućine (urin, krv, znoj...).Takve navlake su potrebne osobama s problemom inkontinencije kao i za bolničku uporabu ili u staračkim domovima. PU navlake omogućuju svakom pacijentu leći na potpuno čist madrac, jer se peru na 95°C, u autoklavu ili se jednostavno prebrišu dezinficijensom. Značenje TEMPUR madraca s PU navlakama u spriječavanju bolničkih infekcija je ogromno. Zato su i preporučeni od 35000 medicinskih profesionalaca diljem svijeta a kod nas TEMPUR-om su opremljeni Specijalna bolnica za kardiologiju i kardiovaskularnu kirurgiju Magdalena i Jedinica intenzivnog liječenja Kliničkog bolničkog centra Split.

TEMPUR MADRACI su dostupni u svim dimenzijama a visina im je zadana tjelesnom težinom tako da su i u ergonomskom pogledu savršeni.

TEMPUR podlošci za invalidska kolica su dodatno olakšanje.

TEMPUR je jednako dobar za zdrave osobe i za kronične bolesnike. Budući da prema Pravilniku o ostvarivanju prava na besplatno medicinsko pomagalo, na antidekubitusni madrac imaju pravo samo osobe s tetraplegijom, jasno je da veliki broj osoba kod kojih će se razviti zaležajne rane ne biva pokriveno ovim pravom. U namjeri da pomogne toj populaciji, APOLLONIA je, u skladu sa socijalnom osjetljivošću, osigurala karticu KRONIKA koja omogućuje popust od 20% za kategoriju teško pokretnih osoba i 25% za osobe vezane uz krevet. Karticu možete zatražiti uz predočenje liječničkog nalaza u našim prodajnim prostorima:

Apollonia Zagreb, Primorska 7, Tel: 01/ 370 44 24
Apollonia Split, Velebitska 110, Tel: 021/ 458 800.

Uskoro i u Rijeci.

Dr. Nada Jurinčić, Sanitetska kuća Apollonia, Split