AUTOR: Anita Drndelić
FOTO: Arhiv
Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje

ŽENSKO OBREZIVANJE

27. STUDENOG 2009. 23:57h

Žene bez genitalija - tradicija ili teror?

Tekst

Svjetska zdravstvena organizacija postupak obrezivanja naziva `žensko genitalno sakaćenje´ i ubraja ga među kršenja osnovnih ljudskih prava

Na svijetu živi više od 100 milijuna žena osakaćenih u ime tradicije. Obrezivanje žena je postupak kojim ženi, najčešće još djevojčici, odrežu neke vitalne dijelove spolovila. 

Svjetska zdravstvena organizacija taj postupak naziva "žensko genitalno sakaćenje" (engleski: FGM - Female Genital Mutilation) i ubraja ga među kršenja osnovnih ljudskih prava te tu pojavu nastoji što više ograničiti, odnosno u potpunosti iskorijeniti. Sam postupak obrezivanja djevojčica daleko je od malog zahvata, kao što bismo mogli zaključiti na temelju obrezivanja dječaka. 

Naime, ovdje se radi o vrlo bolnom trajnom sakaćenju, a koje nad djevojčicama izvode neuke žene, naravno bez upotrebe anestetika. Taj zahvat, uz brojne psihološke posljedice, često završava brojnim zdravstvenim teškoćama, a često i vrlo bolnom i mučnom smrću. Starost djevojčica nad kojima se provodi taj pothvat u pravilu je između 4 i 8 godina.  

Obrezivanje se vrši u Africi kod mnogih plemena. U Egiptu, Etiopiji, Sudanu i Džibutiju gotovo 100% žena doživljava takvu sudbinu. U ostalim državama su obrezane samo pripadnice pojedinih plemena, npr. u Nigeriji, na Maliju, u Senegalu, Burkini Faso ili u Keniji. FGM se pojavljuje i na arapskom poluotoku (Ujedinjeni Arapski Emirati, Južni Jemen) i u dijelovima Azije. 

Vrste obrezivanja žena

Obrezivanje se vrši u Africi kod mnogih plemena.
Obrezivanje se vrši u Africi kod mnogih plemena.
Pojam FGM obuhvaća četiri glavna načina sakaćenja ženskih genitalija:

1) Sunna obrezivanje znači odstranjivanje kožice klitorisa (prepucij) ili/i vrha klitorisa. Riječ sunna na arapskom jeziku znači: tradicija.

2) Klitoridektomija odnosno izrezivanje i uklanjanje cijelog klitorisa (prepucija i glansa) te odstranjivanje malih stidnih usnica.

3) Infibulacija odnosno faraonsko obrezivanje, koje je najekstremniji oblik obrezivanja, a kod kojeg izrežu klitoris, velike i male stidne usne, oštećene strane vulve zašiju trnjem, usukanim crijevima ili koncem. Na taj način spolovilo zaraste tako da od njega ostane samo malen otvor za odticanje mokraće i menstrualne krvi. U prvoj bračnoj noći muškarac je, kako bi s njome mogao imati spolni odnos, razreže nožem.

4) U četvrti tip spadaju svi još teži oblici sakaćenja ženskog spolovila, poput spaljivanja klitorisa, jetkanjem određenim ekstrahiranim biljnim sokovima, turpijanjem vagine i slično.

Približno 85% postupaka obrezivanja vagina spada u prve dvije skupine, dok su slučajevi iz treće i četvrte skupine znatno rjeđi.

Komplikacije zbog nehigijenskih uvjeta

Za razliku od obrezivanja muškaraca, obrezivanje žena neusporedivo je bolnije i povezano s brojnim komplikacijama, kako tijekom samog zahvata tako i kasnije kroz cijeli život. Zbog nestručno obavljenog zahvata te nedostatka higijene, česte su infekcije koje mogu završiti smrću. 

Obrezivanje žena obični izvodi "babica - nadriliječnica" pomoću nedezinficiranih oštrih predmeta poput žileta, škara, kuhinjskog noža, komadića stakla i sličnog. Obično isti alat upotrebljavaju na više djevojčica, bez ikakvog čišćenja, na koji se način često prenose virusne zaraze, pa i one HIV-om. Često dolazi do teških infekcija spolovila i drugih organa tetanusom, teških krvarenja, bolova, ali i smrti. 

Čak i kada dođe do normalnog zacjeljivanja rane, ostaje problem mokrenja i spolnog općenja, koji su vrlo bolni. Događaju se i zaostajanja menstrualne krvi, a kao posljedica javlja se otrovanje krvi. Osim strašnih bolova obrezivanje žena uzrokuje dugotrajne komplikacije, koje se manifestiraju kao genitalne deformacije, zakašnjele menstruacije, kronične teškoće zdjelice, zadržavanje urina u tijelu, infekcija i cijeli niz problema tijekom trudnoće - od infekcije fetusa do porođajnih problema zbog suženja vagine. U takvom slučaju ženu koja rađa, kako bi mogla roditi, moraju dodatno "otvoriti". U kulturama koje izvode infibulaciju, nakon poroda ženu ponovno obrežu i zašiju. 

Pozadina

FGM je stari običaj koji datira još iz vremena prije pojave monoteističkih religija. Proširen je kod muslimana, jednako kao kod kršćana i animista (pripadnici vjere u prirodu i postojanje dobrih i zlih duhova). 

Razlozi koji se navode za provođenje osakaćivanja genitalija su uglavnom različiti:

- osakaćivanje genitalija je religijska zapovijed (iako se ni u Kur'anu, a ni u Bibliji ne spominje obrezivanje žena)

- vjerovanje da je ženski spol ružan i nečist, obrezivanje i infibulacija štiti ženu od bolesti, krvarenja, crva itd

- osakaćivanje čini djevojčice u potpunosti ženama, jer se "muški dio" otklanja sa žene

- osakaćivanje umanjuje seksualnu želju žene i štiti je od njene seksualnosti

- muškarci doživljavaju veliko seksualno zadovoljstovo s infibuliranim ženama

- stara tradicija se mora sačuvati, okretanje od nje znači prihvaćanje "zapadnjaštva"

Običaj se proširio i na zapad

Osakaćivanje genitalija ženama ne može se ni u kom slučaju pripisati samo primitivnim plemenima i povezati s pojavom "u izumiranju". Upravo suprotno, čak i srednji stalež u gradovima prakticira obrezivenje žena, što se u Africi sve više širi. Tendencija je da se sve češće provode drastične procedure umjesto blagih; operacije (koje su se prije provodile u godinama kada djevojčica dolazi u dob odrasle žene) provode se na sve mlađim djevojčicama, čak i na ženskoj dojenčadi, budući da dojenčad ne pruža jak otpor pri ovakvom pothvatu. 

Starost djevojčica nad kojima se provodi pothvat obrezivanja u pravilu je između 4 i 8 godina.
Starost djevojčica nad kojima se provodi pothvat obrezivanja u pravilu je između 4 i 8 godina.
Osakaćivanje genitalija je tek odnedavno tema međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava i zdravlja. Sada doseljenici i izbjeglica FGM prakticiraju čak i u zapadnjačkim zemljama. U Francuskoj čak nisu donesene ni mjere koje bi se poduzele u ovakvim slučajevima. FGM se često bagatelizira. Polazi se od liberalističke pozicije da se u druge kulture i tradicije zbog tolerancije ne bi trebalo miješati. Za one koji ne pripadaju toj kulturi i tradiciji teško je razumljivo da baš žene, nad kojima je provedena jednako štetna procedura, isto to provode nad svojim kćerkama kako bi im povećale životne šanse i šanse za udaju. 

Danas u mnogim zemljama svijeta postoje mali lokalni projekti i inicijative žena koje na svim razinama pokušavaju djelovati protiv osakaćivanja genitalija žena i posljedica toga: prosvjetiteljskim radom, medicinskom opskrbom, kućama za zaštitu djevojčica, obrazovanjem i kvalificiranjem, kao i otvaranjem alternativnih radnih mjesta za babice. Tim inicijativama žene pokušavaju dati svoj doprinos u suzbijanju osakaćivanja genitalija. Osim toga, podržavaju se stara slavlja i drugi stari običaji kako bi se odgovorilo na strah od gubitka kulturnog identiteta.  

I među poznatima postoje obrezamne žene

Ljudi diljem svijeta postali su pozorni zbog obrezivanja žena tek nakon izlaska knjiga 'Pustinjski cvijet' i 'Pustinjska zor'a. Autorica Waris Dirie, svjetski poznata manekenka, rodila se i odrastala u nomadskoj obitelji u Somaliji i kao djevojčica bila obrezana i infibulirana. 

Waris Dirie, koja se opismenila tek kao odrasla djevojka, potresno je opisala običaj obrezivanja djevojčica u svom zavičaju, čija je žrtva i sama bila. S nevjerojatnom je životnom energijom izdržala sve traume, zbog dogovorene udaje pobjegla od kuće i izborila put u zvjezdani vrh manekenstva, a svojom je autobiografijom razotkrila najintimnije sakaćenje i duševne patnje, što su je obilježile za cijeli život. S izlaskom svojih knjiga postala je glasnogovornica odnosno borac za prava djevojaka protiv duboko uvriježenog običaja obrezivanja, osnovala fondaciju za borbu protiv obrezivanja žena i imenovana je službenom predstavnicom Ujedinjenih naroda za prava žena u Africi.