Šarmantna apsolutistica Švaljek

Ona nije na čelo ovog grada došla kao izraz volje većine građana Zagreba. Ona je izbor volje samo jednog čovjeka. Sandra Švaljek je vršiteljica dužnosti gradonačelnika samo zato jer je Milan Bandić tako odlučio. A o njegovom slobodnom izboru dovoljno govori to što je punomoć Sandri Švaljek potpisao u pritvoru.

Švaljek se ovih dana odrekla svog bivšeg kratkotrajnog šefa poručivši mu kako na eventualnim prijevremenim izborima za gradonačelnika ne može računati na nju za zamjenicu. U nove izbore s njime, jasna je, ne namjerava ići. A kamoli se učlaniti u njegovu stranku i udrugu.

Pa ipak, Sandra Švaljek istovremeno očekuje od Bandića da tu ostavku ipak ne podnese kako bi uz asistenciju Ustavnog suda i policije ipak postala gradonačelnica. Odnosno, kako vršiteljica dužnosti gradonačelnika Milana Bandića kaže, tu odluku prepušta njegovoj savjesti. Ono što je jasno i samorazumljivo Sandri Švaljek ( ili možda još nekome) velikoj većini nije.

Kakva bi to savjest nagnala Milana Bandića, bez obzira vjerujete li kako je on anđeo, vrag ili čovjek, kakva bi to savjest u sva tri slučaja nagnala Milana Bandića da vlast praktički na tri godine bez ikakvih izbora preda u ruke Sandri Švaljek.

U prvom slučaju on ne bi to uradio jer nije kralj da delegira nasljednika i ukida demokraciju u glavnom gradu. U drugom slučaju on to ne bi uradio jer nasljednik njega ne sluša. U trećem slučaju on to ne bi uradio iz oba ta razloga.

S druge strane, motivi koji bi mogli nagnati “savjest” Milana Bandića da ne podnese ostavku, osobito nakon što ga se zamjenica javno odrekla, sigurno ne bi mogli biti čisti.

Oni bi mogli ležati u onih 15 milijuna kuna koje Milan Bandić duguje odvjetniku Marijanu Hanžekoviću za svoju slobodu. Iako je Hanžeković u zadnje vrijeme više poznat kao vlasnik EPH medijskog koncerna i odvjetnik Milana Bandića, ne treba zaboraviti kako je on i istaknuti član HSLS-a. Iako ta stranka ima svega četiri od 51 gradskog zastupnika, predsjednik te stranke Darinko Kosor ponaša se kao da je osobno kupio Zagreb. A osobito voli javno patronizirati Sandru Švaljek.

Ona, pak, javnosti poručuje kako bi Grad vodila kao stručnjak sa stručnjacima i kako se ne bi bavila politikom te kako se politikom ne misli baviti. A nema jeftinije političke demagogije nego kada to kaže osoba koja bi bila gradonačelnica. A kada pritom otvoreno kaže kako ni na kakve izbore ne bi izlazila iako bi bila gradonačelnica, deklarira se kao apsolutistica ma koliko god šarmantna i zgodna bila dok to izgovara.

Ali osim uglađenog ponašanja ništa u Zagrebu nije pokazala.

Koji su njeni dosadašnji rezultati?. U gradu su rasla jedino prava gradskih direktora. Ako državom vladaju uhljebi, u glavnom gradu održavaju svoje balove. Osim njihovih plaća sve drugo se reže. Jednima se, poput Snježne kraljice, daje puno, a drugima, poput PBZ-a Indoorsa ne daje se ništa. Kriteriji nepostojeći.

Akti gradonačelnika tanji nego ikada. Iako gradski prostori zjape prazne ne iznajmljuju se. Ne zato što nema interesa, nego što se u gradskoj upravi mjesecima nitko ništa ne potpisuje.

Tramvaji možda voze, ali po opasno dotrajalim prugama. Zastupnicima i političarima uredno stižu plaće i naknade, ali odavno nijedna lopata nije dodirnula zemljište nekog zagrebačkog gradilišta. Ljudima se daju donacije za sahrane pa se ti isti novci kasnije traže natrag.

Ako je transparentnost u donošenju odluka zagrebačkog gradonačelnika i postojala u tragovima, kod njegove zamjenice je potpuno iščezla. Novinari, primjerice, tako bezuspješno pokušavaju doznati koliko na poslovima s Holdingom i Gradom zarađuju Odvjetničko društvo Hanžeković i javnobilježnički ured njegove bivše supruge.

To je poslovna tajna, kažu. Sandra Švaljek iz gradske uprave i Holdinga možda tjera politiku, ali uvodi tajne. A najveća tajna od svih je kako je ona uopće dospjela na listu Milana Bandića.

Je li ta tajna i razlog zbog kojeg ona tako samouvjereno očekuje kako će na ljeto postati gradonačelnica i bez v.d. prefiksa?

Nije velika tajna kako u Zagrebu postoji krug utjecajnih i bogatih ljudi koji poluotvoreno promišlja kako ovoj državi dobro dođe prosvijećeni aspolutizam. Jesu li oni dobili Zagreb za eskperiment?

Teren im je bio idealan. Bandić je uvijek bio antipatičan hrvatskim borcima za ljudska prava i demokraciju. Njemu se ne priznaju ljudska prava. Policijska istraga protiv njega i njegovih suradnika se namjerno odugovlači kako oni ne bi mogli slobodno politički djelovati. A pravno su nevini ljudi. No, protiv toga nitko ne diže glas.

Gradski zastupnici, koji su mogli ovu policijsku blokadu Zagreba riješiti rušenjem proračuna, radije su spašavali svoje fotelje i zastupničke naknade nego građane i njihove interese. Vidjeli kako je budućnost svima neizvjesna, pa je osigurali barem sebi. Do izglasavanja proračuna fingirali zajedništvo, a onda se počerupali prije prvog snijega. Njihove stolice su danas sigurne, a grad tone u nečinjenju. Jedini čovjek koji danas može prekinuti tu agoniju o tome ne smije pričati. Ne brani mu mafija, nego sudovi.

Demokracija u Zagrebu prosvjetiteljima je prodana za svega 15 milijuna kuna plus nepoznat iznos za koji će im biti naplaćena policijska asistencija.

Ali, barem će nam gradonačelnica biti zgodna.