Sa tvojih usana

Kad sat zazvoni na kuli sred begove džamije ja siću siću do bašte šatro šljive da poberem ti uzmi ibrik srebrn ibrik ko fol vode da doneseš i tada priznat ću ti sve šapnut riječi te volim te sa tvojih usana vrućina ubija još pamtim legende starih plemena što za ljubav glavu gube i umiru kada ljube