Poljaci u nedjelju izlaze na parlamentarne izbore čiji će ishod imati posljedice mnogo dalje od Varšave – od uloge koju će Poljska imati u aktualnoj izbjegličkoj krizi na kontinentu, preko odnosa Bruxellesa prema Rusiji, do izgleda britanskog premijera Davida Camerona da uspješno ispregovara novi status za svoju zemlju u EU-u.

Poljska je jedina zemlja EU-a koja je izbjegla recesiju i ostaje jedna od najbrže rastućih europskih ekonomija. Pokaže li se, međutim, da su ispitivanja javnog mnijenja točna, nakon osam godina na vlast bi se mogla vratiti konzervativna i euroskeptična stranka Pravo i pravda (PiS) bivšeg premijera Jaroslawa Kaczynskog.

Po posljednjim anketama PiS ima oko 36 posto podrške, čak 14 više od Građanske platforme (PO) premijerke Ewe Kopacz, koja je preuzela tu dužnost pošto je njezin prethodnik Donald Tusk prošle godine izabran za predsjednika Europskog vijeća. PO je središnja stranka vladajuće koalicije od 2007. godine.

Pravo i pravdu osnovala su 2001. godine braća Kaczynski, blizanci Lech i Jaroslaw, koji su poslije bili izabrani za poljskog predsjednika i premijera. Lech je poginuo u zrakoplovnoj nesreći kod Smolenska 2010., a Jaroslaw je sada predsjednik stranke.

Gorljivi konzervativac Kaczynski istaknuo je manje borbenu političarku Beatu Szydlo za stranačku kandidatkinju za premijerku. Iako je ublažio antieuropsku retoriku njegovo duboko nepovjerenje u europske sile, posebno u Njemačku, nije se promijenilo i analitičari misle da će nastaviti vući konce iz pozadine. “Možda se ne sviđa svima kad se borite za svoje interese”, kaže Witold Waszczykowski, vodeći stručnjak PiS-a za vanjsku politiku. “Ali EU nije klub altruista”, dodaje.

S “drskijom” Poljskom, EU bi mogla imati više problema u traženju rješenja za najveću izbjegličku krizu od Drugog svjetskog rata, postizanju jedinstvenog stajališta u borbi s klimatskim promjenama ili u politici prema Rusiji. Premijerka Ewa Kopacz, primjerice, ignorirala je izjavu Kaczynskog da izbjeglice treba testirati na bolesti i parazite, i pristala ih primiti 7000 po kvoti Europske komisije. Tijekom posljednje PiS-ove vlade Poljska je odugovlačila s ratifikacijom Lisabonskog ugovora i blokirala pokretanje pregovora o partnerskom sporazumu s Moskvom. Pretpostavlja se i da bi odnosi Tuska kao predsjednika Eurpskog vijeća, kojem je Kaczynski kao premijeru zamjerao štošta, i nove poljske vlade mogli biti napeti.

Poljska bira 460 zastupnika Sejma po proporcionalnom sustavu. Političkim strankama treba pet posto za prelazak izbornog praga, a koalicijama osam posto.

Osim PiS-a i PO-a u parlament će vjerojatno i Ujedinjena ljevica koja dobiva nešto preko 10 posto potpore. Glavnu riječ u toj koaliciji imaju socijaldemokrati koji su devedesetih bili jaka snaga na poljskoj političkoj sceni, ali od 2001. izborni rezultati su im loši i kreću se od osam do 11 posto.

Oko šest posto po anketama dobivaju još tri grupacije – Poljska narodna stranka (desni centar) koja je manjinski koalicijski partner u vladi PO-a, Koalicija za obnovu republike, slobode i nade (KORWiN, krajnja desnica), Moderna stranka koju je nedavno osnovao ekonomist Svjetske banke Ryszard Petru i Kukiz 15, protestna stranka koju vodi pjevač Pawel Kukiz, koji je osvojio 21 posto glasova na predsjedničkim izborima u svibnju i završio treći.

Po anketama PiS bi bez problema trebao pobijediti na izborima, a na ruku mu ide i to što je stranački kandidat Andrzej Duda nedavno pobijedio na predsjedničkim izborima, ali nijedna stranka od pada komunizma nije uspjela ostvariti apsolutnu većinu u parlamentu. Za to bi PiS-u trebao 231 mandat. Ne uspije li u tome, formiranje koalicije moglo bi biti teško pa se ni savez “PO sa svima protiv PiS-a” ne čini nemogućim.

U svakom slučaju, tko god formirao buduću vladu na čelu će joj biti žena. Osim Kopacz i Szydlo i na čelu treće najjače grupacije, Ujedinjene ljevice, nalazi se žena – Barbara Nowazka.

Birališta se otvaraju u sedam, a zatvaraju u 21 sat. Izlazne ankete očekuju se odmah potom.

(Hina)