Kako bi se zaustavili trendovi porasta nasilja nad djecom i pomoglo obiteljima da u teškim vremenima izbjegnu izdvajanje djece, stručnjaci Ministarstva socijalne politike i mladih, UNICEF-a i Društva za psihološku pomoć predstavili su u srijedu projekt “Pomoć obiteljima u krizi da nadvladaju izazove i ostanu zajedno” s nizom mjera za veću i snažniju podršku tim obiteljima.

“Okupljeni oko ideje da svako dijete treba brižnu, sigurnu i poticajnu obitelj, ostvarili smo suradnju s timom stručnjaka i nakon dvije godine razvili nove standarde za pomoć stručnim osobama u kontaktu s obiteljima koje same ne mogu izaći na kraj s različitim problemima koji najteže pogađaju djecu”, rekla je predstojnica Ureda UNICEF-a u Hrvatskoj Valentina Otmačić.

Novi standardi fokusirani su na dobrobit djeteta, istovremeno njegujući partnerski odnos između roditelja i stručnjaka. Izdvojiti dijete iz obitelji ili ne vrlo je teška odluka za socijalne radnike i često se među njima može čuti da su u obitelji koje imaju problema došli prerano ili pak prekasno, rekla je Otmačić dodavši da su novi alati i metodologija rada tim veće vrijednosti jer su u njih utkana iskustva socijalnih radnika s terena.

Lani je zabilježeno 8128 slučajeva ugrožavanja djece u obitelji, a posebno brine porast broja slučajeva nasilja nad djecom. Broj djece koja su izdvojena iz obitelji u zadnjih se pet godina stalno povećava, a ta su djeca privremeno ili trajno lišena prava na odrastanje u obiteljskom okruženju, istaknuto je na skupu.

Predstavljajući priručnik “Pomoć roditeljima u zaštiti dobrobiti djeteta” voditeljica projekta Marina Ajduković istaknula je da su u njemu opisani praktični alati i smjernice za rad s obiteljima u riziku. Stručnjaci su, kaže Ajduković, razmijenili iskustva iz rada s obiteljima u krizi, potvrdivši koliko je i njima samima potrebna sustavna podrška budući da se suočavaju s najtežim slučajevima zanemarivanja djece, psihičkog nasilja i tjelesnog zlostavljanja u obitelji.

Upozorila je da se sve manje izriču mjere za zaštitu dobrobiti djece. U 2011. bilo ih je oko 4500, da bi ih u prošloj godini imali oko 2400, ali razlog za to nije to što su nepotrebne, već se počelo štedjeti tamo gdje se ne bi smjelo.

Bilo je dosta propitivanja o kvaliteti tih mjera, trajanju, arbitrarnih razmišljanja itd. Upravo zbog toga kroz projekt smo željeli utvrditi da se točno zna što se i zašto radi, koje su potrebe obitelji, koji se ishodi očekuju i kako se sve prati da bi za šest mjeseci, godinu ili dvije točno znali od čega smo krenuli, što smo radili i kako se promijenila obitelj radi dobrobiti djeteta, poručila je Ajduković.

Važno je da više nemamo impresionističkog razmišljanja o tome kako voditelji rade i da konačno počnemo uvoditi praksu na temelju činjenica. Svi smo došli u fazu da mjere podrške moraju biti drugačije, zaključila je Ajduković poručivši da je sada na nadležnim tijelima da podrže novi pristup.

(Hina)