U foajeu zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) održana je u petak komemoracija za hrvatskog opernog pjevača Krunoslava Cigoja, na kojoj su se od velikog tenora, ali i čovjeka s ogromnom životnom energijom i veseljem, oprostili članovi njegove obitelji, prijatelji, štovatelji, suradnici i kolege s operne i kazališne scene.

“S velikim se umjetnicima zapravo nećemo nikada ni oprostiti jer njihov glas ostaje zauvijek zabilježen, ako ne na trakama, onda zasigurno u sjećanju slušatelja. U slučaju Krunoslava Cigoja možemo reći da je doista prerano otišao pjevač koji je zasigurno jedan od najboljih tenora zadnjih desetljeća 20. stoljeća. Otišao je ne samo pjevač nego i osoba koja je cijeli kazališni prostor Hrvatske učinila ‘živim’ u jednom dugom periodu, koji nas je sve znao razveseliti svojim glasom u u trenutcima kad nam je veselje trebalo, koji je ogromnom životnom energijom i veseljem ispunjavao svoju okolinu i kazališni prostor Hrvatske”, kazala je intendantica zagrebačkog HNK Dubravka Vrgoč.

Podsjetila je na bogatu Cigojevu karijeru od njegova prvog nastupa gdje kao osamnaestogodišnjak stječe atribut najmlađeg tenora na svijetu.

Na opernoj pozornici debitira u Splitu 1967. godine kao Ernesto u Donizettijevu Don Pasqualeu, 1969. godine nastupa u bečkoj Volksoperi kao Nemorino u Donizettijevu Ljubavnom napitku, te od toga doba ostvaruje niz antologijskih kreacija u prvim ulogama najznačajnijih djela talijanskog repertoara, ali isto tako i nacionalne, njemačke, francuske i ruske operne literature.

U Hrvatskome narodnom kazalištu bio je zaposlen u periodu između 1972. i 1976. s prekidima, ukupno tri godine, gdje je otpjevao mnoge uloge, među kojima Sir Edgardo od Ravenswooda u Donizettijevoj Luciji di Lammermoor, Alfredo Germont u Verdijevoj Travijati, Vojvoda od Mantove u Verdijevu Rigolettu, Gustav III u Verdijevu Krabuljnom plesu, Don José u Bizetovoj operi Carmen za koju mu je 1985. godine dodijeljena nagrada Milka Trnina.

Bio je pjevač izvanredne muzikalnosti, istančana smisla za interpretaciju, svojim lijepim i zvonkim glasom, briljantnim visinama i glumačkom ekspresivnošću osvojio je publiku ne samo na svim opernim scenama Hrvatske već i u inozemstvu, a posebno u Americi, istaknula je Vrgoč.

Cigoj je s uspjehom nastupao kao oratorijski pjevač interpretirajući istodobno talijanske kancone i hrvatske popijevke. Režirao je opere i operete u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Mariboru i dr. Nakon pjevačke karijere posvetio se opernoj režiji i kulturnoj diplomaciji. Umro je prošli tjedan u Zagrebu u 66. godini, nakon dugotrajne borbe s teškom bolešću.

Njegovih se brojnih nastupa na komemoraciji prisjetila i povjesničarka glazbe i glazbena kritičarka Jagoda Martinčević, počevši od njegova debija do zadnje uloge koju je 2010. godine otpjevao na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu u operi Hasanaginica. Podsjetila je na Cigojeve nastupe na velikim opernim scenama u zemlji i inozemstvu, te festivale, poput festivala u Krapini, po kojemu Cigoja pamti i najšira publika.

Od velikog se umjetnika oprostio se i ravnatelj opere zagrebačkog HNK-a Nikša Bareza ističući da Cigoj nije osvajao publiku i svoje suradnike samo glasom i bojom glasa već i životnim veseljem i fascinantnom, ogromnom energijom koju je prenosio i na scenu.

“Bio je jedinstvena ličnost u opernom i glazbenom životu Zagreba i Hrvatske, kazao je Bareza.

Kako je svoju pozitivnu energiju i ljudskost širio i izvan opernih dasaka opisala je liječnica Ana Planinc-Peraica, koja je sa slavnim tenorom surađivala u vodstvu “Hrvatske udruge leukemija i limfomi”.

Cigoj je zajedno s prijateljima, i sam oboljevši, udrugu osnovao prije 21 godinu, a njegova neprekidna pozitivnost bila je vodilja mnogim našim članovima koji su s njim dijelili sličnu sudbinu, kazala je Planinc-Peraica zaključivši da je Krunoslav Cigoj “bio gorostas skromnosti, poštenja i čovječnosti, bio je izuzetna moralna vertikala i na ponos svima koji su ga poznavali”.