Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu u subotu, 12. rujna novu sezonu počinje zagrebačkom premijerom opere Giuseppea Verdija “Traviata” nastale u suradnji s Operom HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, pod ravnanjem maestra Nikše Bareze i u režiji Janusza Kice.

Slavna Verdijeva opera, za koju je libreto napisao Francesco Maria Piave po drami Alexandrea Dumasa sina “Dama s kamelijama”, praizvedena je 6. ožujka 1853., a premijera ove predstave izvedena je u riječkom HNK 12. ožujka 2009. godine.

Opera se izvodi u integralnoj verziji kako je postavljena muzički i scenski na premijeri u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Scenograf je Marko Japelj, kostimografkinja Irena Sušac, oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović, a scenski pokret potpisuje Blaženka Kovač Carić.

Na zagrebačkoj premijeri u glavnim će ulogama nastupati Sanja Kerkez (Violetta Valery), Sebastian Ferrada (Alfredo Germont) i Vitomir Marof (Giorgio Germont).

Na venecijanskoj praizvedbi Verdijeva je “Traviata” završila skandalom i velikim neuspjehom, da bi poslije samo godinu dana u istome gradu doživjela trijumfalan uspjeh. Neki kritičari komentirali su kako je to rezultat preinaka koje je Verdi napravio u partituri, što je skladatelja razbjesnilo te je odgovorio da je u odnosu na prvu izvedbu napravio svega pet manjih izmjena koje se odnose na duet iz druge slike Germonta i Violette i Germontovu cabalettu na kraju druge slike, jer nije bilo potrebno išta drugo mijenjati, pa razloge za propast, odnosno golem uspjeh treba tražiti negdje drugdje, istaknuo je maestro Bareza u najavi predstave.

Te su Verdijeve riječi, dodao je, autorima ove predstave poslužile kao svojevrstan naputak da tu operu treba izvoditi onako kako je skladana, što znači integralno.

Verdi je “Traviatu” napisao za samo četiri tjedna, u vrijeme pokusa za praizvedbu “Trubadura”, a kad su ga pitali kako je moguće napisati operu u tako kratkom razdoblju, odgovorio je navodeći primjer Gioachina Rossinija koji je “Seviljskog brijača” napisao za šesnaest dana jer su se u “njegovoj glavi puno ranije pojavljivali formirani likovi opere”, podsjeća Bareza.

Verdijeva partitura sadrži i glazbu za ples i društvena događanja, poput svečane večere iz prve slike ili partije karata u trećoj, koja svojom vrsnoćom pripada najkvalitetnijim stranicama toga žanra. No, u njoj je, ističe Bareza, jedinstvena “transformacija karaktera glavnoga lika, za čiju je interpretaciju potrebno pronaći dva različita glasa, što je i najveći problem za svaku pjevačicu koja interpretira tu ulogu”.

“U vrijeme nastanka Traviata je bila suvremena opera, ali je to ostala do danas, zbog svojega humanizma i traženja životnoga smisla u mogućnosti doživljavanja i ostvarivanja najdubljih ljubavnih emocija kao apsolutne vrijednosti, što je tako teško realizirati”, zaključio je maestro Nikša Bareza u najavi predstave.

(Hina