Pavla Šušković

Predizborne plakate s kojih stranka gradonačelnika svih Hrvata poziva građane da u Europski parlament pošalje sposobne, a ne podobne, okružili su zadnjih dana brojniji plakati kojima se Grad Zagreb hvali koliko je bolji od ostatka Hrvatske i Europe.

Ako je vjerovati tim plakatima, a činjenice na njima nisu istaknute da odgovaraju istini nego snovima i vizijama najdugovječnijeg gradonačelnika, Zagreb je oaza uspješnosti, zaposlenosti i gospodarskog uzleta u pomalo umornoj Europi.

Strši Zagreb kao centar izvrsnosti. Jer je svake četiri godine uredno popio na izborima viagru u liku Milana Bandića. A taj hrvatski lijek protiv impotencije je jači i od američkog originala.

Ne mogu njegovoj moći naškoditi ni godine ni bolesti ni imaginarni pritisci poput pritiska javnosti, a kamoli sitne boljke poput istraga i tužbi državnog odvjetništva.

Uz Milana je sadašnjost blistava, a karijera postojano uzlazna. Jedina nuspojava je povremeni gubitak pamćenja.

Dokazano je ovih dana i na hrvatskim sudovima kako od njih povremeno boluju svi koji su sebe nesebično dali ne bi li svojim sposobnostima i požrtvovnim radom u interesu svih građana pomogli našem gradonačelniku da Zagreb popne na vrh Europe kao što su se eto i oni nekidan popeli na vrh Hrvatske.

Bilo je teško, ali isplatilo se – zabilježene su izjave bivše gradonačelnice Knina i vječnog gradonačelnika Zagreba kada su zajednički osvojili vrh Dinare. S tog najvišeg kamenja na tlu Hrvatske pruža se veličanstven pogled na zemlju koju obitavaju i sitni ljudi. Sitni jer ne znaju prepoznati žrtvu ljudi koji javni interes uvijek stavljaju ispred svojega nego još te mučenike dodatno mrcvare pred nekim Povjerenstvom za sprečavanje sukoba interesa. Hvala Bogu na pobožnom Lovri Kuščeviću koji daje sve od sebe ne bi li im i taj zadnji križ preostalih poganih skinuo s njihovih izranjavanih leđa.

Svjetina je uvijek nemilosrdna i nezahvalna. Ali naš Milan, hvaljen neka nam je proračun, ne ovisi samo o 12 ljudi da prošire Hrvatima, Europljanima i svijetu istinu. Tu su plakati. A za one koji ne voze zagrebačkim prometnicama i novo besplatno gradsko glasilo. Izdaje ga gradsko poduzeće koje ionako godinama posluje s gubicima pa će se lako prilagoditi i novim minusima. Ionako je to na teret, odnosno korist svih Zagrepčana. Eto, opet se kriva riječ omakla i autoru teksta, jednoj od tih brojnih sitnih duša koja nikako da nauči kako istina nema cijene, a kada je i ima preskupa je samo za onoga koji ju izgovara.

Na sreću svih Zagrepčana, Bandić za cijenu i svoju kožu ne pita kada je njihova dobrobit i njihov novac u pitanju. Pa je uz brojne plakate po gradu kojima im za novce od najvišeg prireza u državi objašnjava kako su sretni jer žive u gradu kojim on šefuje odlučio tiskati i 40 tisuća primjeraka besplatnog glasila Zagreb kojeg možete pronaći po svim bolje opremljenim čekaonicama domova zdravlja.

Glavna urednica tog glasila je Tamara Čubretović, iskrena društvena obraćenica koja vam u prvom broju donosi, kao što i svi pravi i iskreni obraćenici rade, intervju sa svojim Bogom ili po domaći Šefom i nabrajanjem svih čuda koje je taj Šef na ovoj zemlji izveo. Inače je ta nova neiskusna ali sposobna medijska djelatnica gradska zastupnica koja je u Skupštinu ušla sa mračne liste SDP-a, ali to joj nije za zamjeriti jer je sve partijske zablude među prvima priznala pa se premjestila u svjetlije klupe neovisnih i slobodno mislećih koji 365 dana u godini rade isključivo za građane.

A to je nemala žrtva i pokora. Čak si i Bog dopusti da zabušava jedan dan tjedno, ali Šef i ljudi iz njegovog kluba sebi svoj dan priušte samo svake četvrte godine. Ostalih 365 dana godišnje maltene ni ne spavaju nego samo rade kako bi drugima bilo bolje.

No, mali i obični ljudi kakvi već takvi ljudi jesu, tu žrtvu često ne priznaju i još manje vrednuju. Iako živimo bolje nego bilo tko u Europi, Zagrepčani ljude koji su nam to omogućili neće, kako ankete pokazuju, ni na ovim izborima nagraditi mjestima u Europskom parlamentu.

Zašto ne odamo veće priznanje tom silnom napretku kojeg smo ostvarili? Nije valjda da smo kao društvo postali zaboravni poput naših gradskih službenika koji se ni na sudu ne mogu sjetiti kako su i zašto napredovali?

Zašto ne priznajemo veliki gospodarski, društveni i politički uspjeh Zagreba?

Kada smo postali toliko slijepi i cinični da ni vlastiti napredak više ne vidimo? Pa ne bi nas šef s time valjda zajebavao. On tepa samo Pavli Šušković.

Što je u Europi mobing i seksualno uznemiravanje, kod nas je tepanje. Pitanje stila. Još samo jedan od niza primjera po kojima smo toliko uspješniji od te zastarjele Europe.

Ali što to vrijedi Milanu Bandiću i svima sposobnima poput njega kada mi birači vidimo slabije čak i od hrvatske pravde.

I što mu vrijedi sva njegova nesebičnost, kada smo mi ostali toliko sebični da najsposobnije zadržavamo sebi, a u Europu šaljemo samo gubitnike koji nisu uspjeli preživjeti tu surovu tržišnu utakmicu znanja i sposobnosti koja je ovaj grad učinila toliko velikim.

Žao mi je Europo, ali i ovih izbora ćeš biti na gubitku. Milana i njegove tebi ne damo. Tebi šaljemo samo znanstvenike i neku razmaženu mladež koji nisu nikada ruke pošteno oznojili, a kamoli da su se ranom zorom digli kako bi nešto zaorali.