Danas je u Starogradskoj vijećnici održana konferencija u povodu 30. godišnjice Konvencije o pravima djeteta –  međunarodnog dokumenta što ga je Glavna skupština Ujedinjenih naroda usvojila 20. studenoga 1989. na temu Prava djece i što smo postigli od ratificiranja Konvencije o pravima djece u Republici Hrvatskoj, a organizirala ju je Udruga sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež te Poliklinika za zaštitu djece i mladih.

Na Konferenciji su svjetski i domaći stručnjaci razmijenili postignuća nakon donošenja Konvencije i njene ratifikacije u RH kao i viziju za unaprjeđenje rada na pravima djece.

Sudionike su na početku konferencije pozdravili: predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Vesna Bedeković te predsjednik Gradske skupštine Drago Prgomet.

Mlada smo država koja je u svojoj nedavnoj prošlosti iskusila bolne ratne traume s velikim posljedicama na cijelo društvo. U ratnim stradanjima nisu bila pošteđena ni djeca, rekla je predsjednica Grabar Kitarović pa je dodala da su i danas djeca velike žrtve izbjegličkog vala jer je više od 50 milijuna djece istjerano iz svojih domova i nemaju mogućnost pohađanja ni osnovne škole. Taj pogubni nedostatak uvjeta za obrazovanje djece i mladih uzrok je mnogih novih nepravdi, novih sukoba i siromaštva jer je obrazovanje snažno oružje protiv razlika među ljudima.
U Hrvatskoj možemo biti zadovoljni standardima vezanima uz mogućnosti djece na ostvarivanje tih prava, napomenula je i dodala kako moramo biti svjesni da mjesta za napredak itekako ima te da ne možemo zatvarati oči pred problemima i slabostima sustava. U tom smislu, naglasila je, nismo i ne možemo biti zadovoljni s mogućnostima posvajanja i udomljavanja djece, a istaknula je i problem vršnjačkog nasilja.
Zaključila je da je naša obveza djeci i mladima osigurati što sretnije djetinjstvo konvencijama kao pravnim okvirom te prije svega vlastitim odnosom prema stvarnosti koju možemo mijenjati u svakodnevnome radu i u odnosu prema djeci.

Gradonačelnik Bandić je posebno istaknuo da Zagreb s ponosom nosi naziv Grad – prijatelj djece jer je uvijek brinuo za svoje najmlađe sugrađane. Ponosan sam što Grad Zagreb svojom izdašnom mrežom zdravstvenih, obrazovnih i socijalnih usluga te svojim kulturnim i sportskim sadržajima značajno doprinosi kvaliteti života svake obitelji i pojedinaca. Smatram važnim istaknuti kako svoju pažnju usmjeravamo na smanjenje stope rizika od dječjeg siromaštva koje u posljednje vrijeme okupira pažnju stručnjaka, ali i donositelja odluka, rekao je gradonačelnik i naveo mjere sufinanciranja cijene programa dječjeg vrtića, pomoći djeci u obiteljskim paketima i mliječnoj hrani, besplatnih udžbenika za učenike osnovnih i srednjih škola, sufinanciranja prehrane u osnovnim školama, besplatnog prijevoza za učenike i studente, novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta i novčane pomoći za roditelja odgojitelja, uređivanja dječjih igrališta pa do stipendiranja učenika i studenata u čak 7 kategorija. Uspješni smo onoliko koliko su uspješna naša djeca, pojedinci i naše obitelji koji čine naše društvo u cjelini.

Predsjednik Skupštine Prgomet organizatorima je zahvalio na trudu koji ulažu u zaštitu djece, napomenuvši kako je društvo jako onoliko koliko može zaštiti najslabije, a to su djeca.
 

Uime organizatora skup je pozdravila predsjednica Udruga sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež Lana Petö Kujundžić te ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Gordana Buljan Flander.

Nakon uvodnih govora visokih uzvanika, s promišljanjima Komisije o postignućima Konvencije o pravima djece nazočne je upoznala sutkinja Renate Winter, predsjednica Odbora za prava djeteta i predsjednica RSCSL-a (Rezidualni sud u Sierra Leoneu) koja je radila  za Ujedinjene narode na projektima vezanim za mlade i djecu vojnike te se bavila pitanjima organiziranog kriminala i restorativne pravde, a bivša je predsjednica Međunarodnog udruženja maloljetničkih i obiteljskih sudaca, a trenutno radi s UNODC-om na pitanjima terorizma koja dotiču djecu.

Ukazala je na nedostatke u provođenju pojedinih odredaba Konvencije u praksi, iako je ona ratificirana od strane svih zemalja članica UN-a. Posebno se dotakla članka 2. koji propisuje zaštitu djece od svih oblika diskriminacije, članka 6. koji jamči pravo na život i razvoj djeteta te prava djeteta na slobodno izražavanje vlastitih stavova i uvažavanja istih, propisanih člankom 12.
Govorila je o 10 milijuna djece koje su žrtve modernog ropstva, o 50 milijuna djece koja žive u područjima sukoba te o djeci s teškoćama u razvoju koja su isključena iz društva, jer se veliki broj zemalja ne želi baviti njima.

Izlaganje u sklopu Konferencije održala je i zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević. Govoreći na temu Pravo djece na sigurno odrastanje zamjenica je napomenula kako se promijenio tradicionalni pogled na djetinjstvo i dijeteDijete nije samo aktivan član zajednice, već stvara nove vrijednosti, ima pravo na samopoimanje, na poimanje svijeta oko sebe te je istovremeno autonomno i ovisno biće koje se ne može realizirati i preživjeti bez interakcije iz okoline i uzajamnog primanja i davanja.
Na kraju izlaganja zaključila je kako djeca nisu osobe u nastajanju, već jesu osobe i imaju sva prava kao i odrasli.

Osim sutkinje Winter i zamjenice gradonačelnika, izlaganja je održala i ravnateljica Dječjeg doma u Nazorovoj Jasna Ćurković Kelava koja je govorila o temi Prava djece na obitelj, dok je ravnateljica zagrebačke Osnovne škole Matije Gupca Ljiljana Klinger pobliže predstavila temu Pravo na obrazovanje. Program Konferencije završen je izlaganjima predstavnika Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba koji su govorili o Pravu na mišljenje.

Organizatorica Petö Kujundžić zaključila je kako djeca trebaju one koji nešto poduzimaju, stoga je važno stalno propitivati najbolji interes djeteta u odnosu na roditelje i učitelje, uvažavati ga kao osobu te vjerovati da ćemo ga u budućnosti vidjeti kao funkcionalnog građanina.