Zagrebačko Gradsko dramsko kazalište Gavella ugostilo je u utorak navečer u programu festivala 30. Gavellinih večeri dramu “Divlje meso” u režiji Dine Mustafića i produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo, koja kroz priču o propasti jedne obitelji tematizira potragu za smislom u suvremenom dobu neoliberalnog kapitalizma.

Predstavu je prema tekstu makedonskog dramskog pisca i scenarista Gorana Stefanovskog, napisanu i praizvedenu 1979., dramaturški obradila Željka Udovičić, a njenu je radnju, izvorno smještenu u predvečerje Drugog svjetskog rata, Mustafić postavio kao metaforu suvremenog doba.

Njegov je mali čovjek rastrgan između duboko usađenog imperativa tradicionalnih vrijednosti i nadolazeće plime europske neoliberalne ideologije; njegova je kuća metafora Balkana koji početak 21. stoljeća dočekuje izgubljeno i dezorijentirano prema Europi koja ga porobljuje novcem i materijalnom moći.

Tu kuću u predstavi simbolizira scenska kuća Dimitrija Andrejevića (Josip Pejaković), bivšeg zidara a sada invalida, cinika koji od života očekuje još samo smrt. Njegovo kućanstvo čine psihički rastrojena supruga Marija (Vesna Mašić), te trojica sinova: mladi revolucionarni Andrej (Aldin Omerović), koji se štrajkovima i demonstracijama bori za ravnopravnost i pravdu; razočarani i teretom života pritisnuti Simon (Ermin Sijamija), te Stefan (Adi Hrustemović), nadobudni mladić kojemu je početni uspjeh u privatnoj tvrtki dao krila pogrešnog vjerovanja u pravičnost i pravdu kapitalizma.

Tu je i Simonova supruga Vera (Ejla Bavčić-Tarakčija), čija neplodnost sugerira neplodnost i staroga i novoga poretka i ljudi izgubljenih u međuprostoru.

Izraz “divlje meso”, motiv koji se i verbalno i koreografski kontinuirano pronosi kroz predstavu, odnosi se na kožno tkivo koje se gomila oko urasle dlake, a ovdje je on metafora stranog tkiva koje raste u grlu i u konačnici guši, istodobno simbolizirajući s jedne strane naslijeđe predrasuda koje onemogućuju napredak i, s druge, opterećujući pritisak imperativa novog doba.

Živeći u stanju propadanja koje se perpetuira, likovi u predstavi iščekuju rat – ovdje shvaćen kao rat u pojedincu koji se prenosi u prostor između grčevitog držanja za identitetske odrednice Balkana i prihvaćanja europskih tendencija globalizacije i internacionalizacije.

Europu simbolizira zapadni poslovni čovjek Klaus, kojeg je utjelovio Zijah Sokolović, a u predstavi još glume Branko Ličen, Džana Pinjo, Slaven Vidak, Vedran Đekić, Merima Lepić, Sanela Pepeljak i Riad Ljutović, te Raisa Bužimkić kao glazbenica.

Sve se odvija na posve mračnoj sceni na kojoj premetanje oskudne scenografije simbolizira izmjene prizora i mjesta događaja, ali istodobno i različita emotivna stanja likova. Ozračje rasapa i izgubljenosti, nastalih sukoba i postavljenih pitanja koja ne nalaze odgovora dodatno naglašavaju igra svjetla i sjene, te koreografija scenskog kretanja.

Scenografiju potpisuje Mirna Ler, kostimografkinja je Lejla Hodžić, glazbu je oblikovao Damir Imamović a koreografkinja je Irma Omerzo.

Predstavu koja snagom svojih replika povremeno pleše na rubu satire zagrebačka je publika ispratila velikim aplauzom i ovacijama, a nakon predstave u atriju kazališta upriličen je razgovor s umjetnicima koji su moderirali teatrologinja Mira Muhoberac i glumac Gavelle Sven Šestak.

Kao sljedeća predstava u nastavku programa 30. Gavellinih večeri, u srijedu 7. listopada u Hrvatskom narodnom kazalištu Zagreb igrat će “Daleka zemlja” Arthura Schnitzlera, produkcija zagrebačkog nacionalnog teatra u režiji Anice Tomić.

(Hina